Tihovanje ili kako pomoći djeci da se otvore za razmišljanje i učenje

Tihovanje ili kako pomoći djeci da se otvore za razmišljanje i učenje

 

Događa nam se katkad da se bezuspješno mučimo rješavajući neki sasvim jednostavan problem. Tek kad nam netko pokaže rješenje, shvatimo da nam je cijelo vrijeme bilo pred nosom i ne možemo vjerovati da nam je promaknulo.

 

Zašto ga nismo sami vidjeli? Gdje je zapelo?

Edward de Bono objašnjava bezuspješnu potragu za rješenjima analogijom sa psima koji kopaju rupe: jedni ne pronađu rješenje zato što se rasprše kopajući stotine preplitkih rupa u kojima ga traže. Drugi ga ne pronađu jer su se ograničili samo na jednu rupu, i to krivu: buše bunar tragajući za rješenjem koje uopće nije ondje. 

Što je zajedničko i jednima i drugima? Kopaju, ne razmišljaju o rješenju, samo kopaju vjerujući da će ga pronaći. Ne razmišljaju, samo kopaju.

To je upravo ono što naši učenici često čine. Rade napornije umjesto da rade inteligentnije, a inteligentnije znači: pribranije.

Ova je zagonetka zgodan primjer:

 

Većina će ljudi gledajući slikovnu jednadžbu u prvome redu zaključiti da bor stoji umjesto broja 7 i uzet će to zdravo za gotovo. Taj će im bor - sedmica pomoći da u drugome redu zaključe da je kotač - šestica. U trećemu redu zaključe da je zvijezda dvojka.

 

A onda se u posljednjem redu sve raspadne: bor i dalje računaju kao sedmicu, iako je bez zvijezde. Kotač i dalje računaju kao šesticu, iako ima samo pet, a ne šest polja kao kotači u prethodnim redovima. I, što je najgore, previde znak za množenje.

Sastavljači takvih zagonetki tvrde da njima zapravo testiraju našu inteligenciju. A to uopće nije točno: ono zbog čega podbacujemo u rješavanju takvih zadataka nije neinteligencija, nego nepribranost. 

 

Danas imamo u razredima multitasking generacije: djecu koja su uvjerena da mogu uspješno raditi sto stvari odjednom. Doista mogu, ali samo ako ih sve rade automatski, brzinski, bez udubljivanja i promišljanja.

 

A bez udubljivanja i promišljanja nema kvalitetnoga učenja. Da bismo mogli vidjeti iglu na dnu jezera, voda mora biti posve mirna.

 

Vesna Krmpotić je u svom zborniku Vrline ispravnoga ponašanja riječju tihovanje označila upravo to smirivanje vode: proces koji se mora dogoditi kako bismo se otvorili za razmišljanje i učenje. Njezina tihovanja zapravo su vođene vizualizacije u kojima se širimo u sebe: zaranjamo u svoje tišine i na kraju izranjamo osnaženi i izoštreni tišinom.

Ovo je jedna od vizualizacija iz knjige, za radionice sa skupinama učenika starijih od devet godina.

Ležimo na leđima, s nogama prema središtu kruga. Zatvorili smo oči. Mi ulazimo u more. Ono se pred nama pruža modro, blistavo, tiho.
Ulazimo sve dublje u vodu. Voda nam je do koljena. Idemo dublje.
Voda nam je do bedara. Silazimo u vodu. More je naš dom. Voda nam je sada do trbuha. Potom do grudi, potom do grla. Potom do tjemena.
Ušli smo u more. Otvorili smo oči. Mi dišemo u moru. Sunce odozgo obasjava morsko dno. Razgledavamo ga. Pijesak na dnu svjetluca.
Morske se trave njišu. Blistaju otvorene školjke. Koralji se njišu, ribe tu i tamo zasvjetlucaju u prolazu. 
Spuštamo se na pijesak, lagano. Odozgo sipi svjetlost kao dijamantna prašina. 
More je naš dom. Nama je ovdje prekrasno, boje su tako jarke i čudesne, prelijevaju se kao u snu.
Slušamo žubor i glasove riba.
Onda se lagašno otiskujemo od dna prema površini. Prolazimo kroz dijamantnu prašinu svjetlosti. Izranjamo. Otvaramo oči.

 

Tihovanja su način da se očistimo od svakovrsne buke u sebi i oko sebe kako bismo mogli pribrano uroniti u sve čime se bavimo. Tihovanje možemo postići vođenim vizualizacijama, meditiranjem, dubokim disanjem... malim zagonetkama i igricama na početku sata... svejedno. Bitno je samo podići razinu svoje pribranosti i usmjerenosti, otvoriti se i izoštriti način razmišljanja...  

Učenicima zapravo često uopće ne trebaju dodatna objašnjenja, instrukcije, više učenja... Ono što im zapravo treba jest pomoć da utišaju ometajuće buke u sebi otvarajući se za razmišljanje i učenje. Kad im u tome pomognemo, odjednom otkrijemo da su sva djeca – bistra. 

 

Piše: Dinka Juričić

Preuzeto sa skolskiportal.hr

Više pročitajte u knjizi: OLUJA U MOZGU - Snaga i svrha tinejdžerskog mozga
Tihovanje ili kako pomoći djeci da se otvore za razmišljanje i učenje

Zapamtiti ne znači i razumjeti

Zapamtiti ne znači i razumjeti

Svatko od nas drukčije uči, na neki svoj najbolji način. I svatko od nas nešto drugo smatra ključnim u učenju. Mnogima riječ „...


Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece

Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece

Danas je većina zapadnjačke djece jedna razmažena gomila. Roditelji im pišu domaću zadaću, traže bolje ocjene od učitelja i osloba...


Treba li nagraditi dijete za uspjeh na kraju školske godine?

Treba li nagraditi dijete za uspjeh na kraju školske godine?

Je li vam se ikada dogodilo da ste se za nešto jako trudili, uspjeli i potom samo mahnuli rukom na taj uspjeh? Jeste li ikada umanjili svo...


Djeca na praznicima - mozak na pašu ili ne?

Djeca na praznicima - mozak na pašu ili ne?

Ovo je vrijeme kada djeca u potpunosti zaborave na školu, odbace udžbenike i puste "mozak na pašu". Misli se samo na igr...


Uvažite različitosti učenika s teškoćama

Uvažite različitosti učenika s teškoćama

Učenici s teškoćama su: učenici s teškoćama u razvoju, učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima i uč...


Odličan uspjeh u školi ne jamči uspjeh u životu

Odličan uspjeh u školi ne jamči uspjeh u životu

Često se spominje da raste broj hospitalizacija djece i mladih zbog depresivnih poremećaja. Psiholozi, naročito oni koji rade u školama...