Što se događa s djecom čiji se roditelji ne znaju nositi s njihovim emocionalnim reakcijama

Što se događa s djecom čiji se roditelji ne znaju nositi s njihovim emocionalnim reakcijama

 

Jesper Juul u novoizašloj knjizi u izdanju Harfe naglašava da je tužno što roditelji od cijelog repertoara osjećaja kod djece odobravaju samo one harmonične te se smatraju uspješnim roditeljima samo ako su im djeca poput Teletubbiesa...

 

U knjizi Coaching za roditelje u kojoj su predstavljeni razgovori s različitim obiteljima kojima je Jesper Juul pomagao u rješavanju obiteljskih problema, ovaj najpoznatiji danski edukator objašnjava kako se u posljednje vrijeme susretao sa sve više roditelja iz cijele Europe koji imaju probleme s emocionalnim reakcijama svoje djece. Tako navodi primjer majke koja je svojoj dvogodišnjakinji obećala da će joj svako jutro davati vrećicu bombona da bi došla s njom do auta i sjela u njega. Sve to zato što nije mogla podnijeti djetetovu frustraciju, ljutnju, tugu jer nije željelo ići u vrtić. Jesper joj je savjetovao da kćer ljubazno, ali odlučno, odnese u auto i da cijelim putem sluša kako ona protestira. Taj je prijedlog odbila, jer se boji mogućeg izljeva negativnih osjećaja kćeri. Objasnila je to željom da kći harmonično raste.
 

“Svi takvi roditelji imaju zajedničku želju: da im djeca budu vesela, harmonična, ljubazna i razumna. Kada upotrijebim svoje bezuspješne pedagoške savjete i pitam te roditelje jesu li i oni uvijek ljubazni i harmonični, često mi odgovore: “Ne uvijek, ali pokušavam biti pozitivan uzor.”

Ta je tendencija tužna i zastrašujuća. Tužna je zato što smo mi, samo jednu generaciju nakon što je ljudski emocionalni život oslobođen iz neurotičnog zatvora uglađenosti, na putu prema tome da ga opet zatvorimo.
Otvorena razmjena osjećaja iznimno je važna za kvalitetu međuljudskih odnosa, koja obiteljski život čini tako dragocjenim. To vrijedi za cijeli spektar osjećaja, uključujući i iracionalne i neshvatljive osjećaje. Zato je tužno što roditelji od cijelog repertoara osjećaja odobravaju samo one harmonične te se smatraju uspješnim roditeljima samo ako su im djeca poput Teletubbiesa.

Zastrašujuća je ta tendencija jer su njezine posljedice ozbiljne.

Polovina takve djece surađuje (prilagođuje se očekivanjima i zahtjevima svojih roditelja) tako što potiskuje one osjećaje koji ne odgovaraju njihovoj slici o samima sebi ili predodžbi njegovih roditelja. No na taj način ne mogu razviti ni zdrav osjećaj vlastite vrijednosti ni steći neke nužne životne spoznaje. Kod zdrava osjećaja vlastite vrijednost radi se o dvjema stvarima: o tome koliko dobro poznajemo sami sebe, svoje misli, vrijednosne predodžbe, osjećaje i reakcije te o tome kako se ponašamo s obzirom na njih. Kada roditelji signaliziraju djeci da je većina osjećaja nepoželjna, time onemogućuju ta dva procesa. Rezultat toga često se pokazuje u pubertetu, kada dijete te nakupljene osjećaje iskazuje u obliku destruktivna kaosa, kada utone u depresiju ili ima suicidalne misli jer mu život nema smisla i ne vidi ništa lijepo u njemu. Ili kada se počne ozljeđivati da bi na taj način barem mogao iskusiti barem jedan osjećaj – bol.

Druga polovina djece surađuje tako što je cijelo vrijeme loše raspoložena, frustrirana i zapletena u beskrajne borbe moći sa svojim roditeljima – borbe moći kod kojih se zapravo radi samo o pravu djeteta na to da smije biti veselo, tužno, bojažljivo, ljutito ili očajno, a da to roditeljima nije problem. Takva djeca nemaju mogućnost položiti kamen temeljac za zdrav osjećaj vlastite vrijednosti.”

Poanta priče o bombonima je taj što je zapravo preduvjet za harmoničan razvoj postojanje prostora za neharmoničnost i prihvaćanje neharmoničnosti. Samo ona djeca koja imaju priliku izraziti sve emocije slobodno mogu se razvijati tako da uče kako uspostaviti unutarnju ravnotežu i mir kad povremeno izgube tlo pod nogama. Nije uloga roditelja biti cijelo vrijeme pozitivan uzor svojoj djeci jer takvo što niti ne postoji.

Djeci ne škodi to što proživljavaju različite osjećaje svojih roditelja, pa čak i one iracionalne. Na taj način uče empatiju, tzv. socijalnu kompetenciju.
Jer kako će djeca naučiti razumjeti druge ljude kada si njihovi roditelji ne dopuštaju ponašati se ljudski?

 

“Normalno i dobro djetinjstvo uključuje tisuće gorkih udaraca, stotine gubitaka, koji uključuju osjećaje tuge i očajanja, tisuće konflikata, zbog kojih bjesnimo i, po mogućnosti, niz stvari koje nas čine veselima, euforičnima i sretnima te nam stvaraju osjećaj sigurnosti. Roditelji nemaju zadatak upravljati emocionalnim životom svoje djece. Njihove je dužnost i povlastica da se zanimaju za svoju djecu i da uče od njih.”
Izvor: Coaching za roditelje, Jesper Juul, 2019., Harfa

 

Preneseno s Roditelji.hr

 

Više pročitajte u knjizi: COACHING ZA RODITELJE Opušteno odgajanje
Što se događa s djecom čiji se roditelji ne znaju nositi s njihovim emocionalnim reakcijama

Sampouzdanje i samopoštovanje

Sampouzdanje i samopoštovanje

Sliku o sebi stvaramo cijelog života. Između ranog djetinjstva i adolescencije djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmi&...


Novo istraživanje objašnjava moguć uzrok autizma

Novo istraživanje objašnjava moguć uzrok autizma

Novo istraživanje objašnjava moguć uzrok autizma - procesuiranu hranu! Što više učimo o mikrobiomu, to je jasnija povez...


Blagdani bez stresa

Blagdani bez stresa

Svi želimo najljepše božićne blagdane za svoju djecu i cijelu obitelj. Ipak, naše dobre namjere nisu uvijek biti u skladu s djet...


Kako bolje iskoristiti vrijeme koje provodite sami sa sobom

Kako bolje iskoristiti vrijeme koje provodite sami sa sobom

U 2017. godini postalo je vrlo privlačno isključiti se iz svijeta. Sve nam je crpilo energiju i izazivalo anksioznost: čitanje vijesti, posje...


Zašto je privilegija odrastati uz bratiće i sestrične?

Zašto je privilegija odrastati uz bratiće i sestrične?

"Imati bratiće i sestrične je poput toga da imate doživotne prijatelje bez obzira gdje vas život odvede. Vidim ove prekrasne odnose kod ...


Djedovi i bake koji pomažu oko unuka žive dulje od svojih vršnjaka

Djedovi i bake koji pomažu oko unuka žive dulje od svojih vršnjaka

Bake i djedovi koji povremeno pomažu u skrbi oko unuka ili pružaju potporu drugima u svojoj zajednici imaju tendenciju živjeti dulje nego drug...