Škarice - alat za razvoj fine motorike

Škarice - alat za razvoj fine motorike

 

Iako to nitko ne bi pomislio, najveći su neprijatelj „države” zvane 1.b – škarice! Škarice su naprava za rezanje papira, plastike... Imamo i škarice za rezanje noktiju.

 

Postoji puno različitih vrsta škarica, ali pisat ću o onima koje upotrebljavamo u školi. U mojem je razredu najviše škarica koje imaju zaštitu: tup, zaobljen vrh. Budući da su kratke, njima se može odrezati (bolje rečeno potrgati) otprilike 2 cm papira.

 

Moje učenike to jako muči. Naime, trude se napraviti ono što od njih tražim, ali s pomoću tih škarica jednostavno ne mogu. Bez obzira na dobru volju, ne uspijevaju izrezati, na primjer, pravokutnik, a o krugu mogu samo sanjati.

 

 

 

Nekoliko je razloga neuspjeha u rezanju škaricama:

  • učenici novih generacija nemaju razvijenu finu motoriku, a rezanje škaricama jedna je od najvažnijih vještina koje obuhvaća fina motorika

​​

  • roditelji učenika koji žele upotrebljavati škarice previše se zaštitnički odnose prema svojoj djeci, pa im zbog silne ljubavi i brige namjerno kupuju tupe škarice, zaobljena vrha (da se djeca ne bi porezala ili ubola), i kratke (jer misle da ne bi trebala puno rezati)

​​

  • kvaliteta škarica zaista je upitna, nekima od njih ne može se baš ništa prerezati.

 

Svemu tome možemo dodati još jedan razlog – neki učenici do polaska u školu režu rijetko, a neki ne režu baš nikada jer provode vrijeme pred računalom. Malo se njih igra u vrtu tako da veže ili reže neki konopac.

 

 

 

Imamo mi još neprijatelja u radu –  neprijatelj broj dva je bojenje

Učenicima je najveći problem mirno sjediti 5-7 minuta i bojiti. Nove generacije radije će pošarati neki lik nego ga obojiti.

Za to krivim predškolske aktivnosti u kojima se bilo koji oblik rada naziva kreativnošću, pa čak i šaranje. Vrlo se često borim protiv argumenata poput ovog: „Za njega su u vrtiću rekli da je nadaren.” Kad pitam na koje se područje to odnosilo, najčešće kažu da je riječ o crtanju.

Nažalost, u našem se razredu ne crta prema predlošcima, stoga tu nestaje vrtićka kreativnost, a ja postajem, kako kažu roditelji, ona koja puno traži.

 

Slušajući mnoge svoje kolegice i njihove probleme, ipak mogu zaključiti da radim u divnom razredu. Svi su naši problemi neznatni, riješit ćemo ih korak po korak, znam da smo na dobrom putu.

 

Preuzeto sa skolskiportal.hr



Mozak je ovisan o ranoj stimulaciji

Mozak je ovisan o ranoj stimulaciji

Irena Orlović Istraživanja su pokazala da se mozak najintenzivnije razvija u prvih sedam godina djetetova života, a znanstvenici smatraju da je to ...


Jesper Juul: Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?

Jesper Juul: Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?

Jesper Juul, poznati danski pedagog i obiteljski terapeut objašnjava kako korištenje pametnih telefona djeluje na naše odnos...


ZAŠTO SU IRCI USPJEŠNIJI OD NAS? Hrvatica iz Dublina razotkriva jedan veliki problem hrvatskog obrazovanja

ZAŠTO SU IRCI USPJEŠNIJI OD NAS? Hrvatica iz Dublina razotkriva jedan veliki problem hrvatskog obrazovanja

O hrvatskom školstvu posljednjih se godina jako puno piše i govori, uspoređuje ga se sa školstvom uspješnih europski...


Uloga roditelja u školskim obvezama djeteta

Uloga roditelja u školskim obvezama djeteta

Školske obveze su jedan od prvih razvojnih zadataka kojima djeca potvrđuju vlastitu sposobnost te se nerijetko školske ocjene smat...


SVAKO JE DIJETE DAROVITO, a na nama je da prepoznamo tu darovitost

SVAKO JE DIJETE DAROVITO, a na nama je da prepoznamo tu darovitost

Knjiga Svako je dijete darovito donosi dokaze zašto je nužna radikalna promjena u shvaćanju odgoja i školovanja. Naš zas...


Oluja u mozgu - Snaga i svrha tinejdžerskog mozga

Oluja u mozgu - Snaga i svrha tinejdžerskog mozga

Jedno od najsnažnijih uvjerenja u vezi s adolescencijom jest to da podivljali hormoni navode tinejdžere da “polude” i “izgube...