Škarice - alat za razvoj fine motorike

Škarice - alat za razvoj fine motorike

 

Iako to nitko ne bi pomislio, najveći su neprijatelj „države” zvane 1.b – škarice! Škarice su naprava za rezanje papira, plastike... Imamo i škarice za rezanje noktiju.

 

Postoji puno različitih vrsta škarica, ali pisat ću o onima koje upotrebljavamo u školi. U mojem je razredu najviše škarica koje imaju zaštitu: tup, zaobljen vrh. Budući da su kratke, njima se može odrezati (bolje rečeno potrgati) otprilike 2 cm papira.

 

Moje učenike to jako muči. Naime, trude se napraviti ono što od njih tražim, ali s pomoću tih škarica jednostavno ne mogu. Bez obzira na dobru volju, ne uspijevaju izrezati, na primjer, pravokutnik, a o krugu mogu samo sanjati.

 

 

 

Nekoliko je razloga neuspjeha u rezanju škaricama:

  • učenici novih generacija nemaju razvijenu finu motoriku, a rezanje škaricama jedna je od najvažnijih vještina koje obuhvaća fina motorika

​​

  • roditelji učenika koji žele upotrebljavati škarice previše se zaštitnički odnose prema svojoj djeci, pa im zbog silne ljubavi i brige namjerno kupuju tupe škarice, zaobljena vrha (da se djeca ne bi porezala ili ubola), i kratke (jer misle da ne bi trebala puno rezati)

​​

  • kvaliteta škarica zaista je upitna, nekima od njih ne može se baš ništa prerezati.

 

Svemu tome možemo dodati još jedan razlog – neki učenici do polaska u školu režu rijetko, a neki ne režu baš nikada jer provode vrijeme pred računalom. Malo se njih igra u vrtu tako da veže ili reže neki konopac.

 

 

 

Imamo mi još neprijatelja u radu –  neprijatelj broj dva je bojenje

Učenicima je najveći problem mirno sjediti 5-7 minuta i bojiti. Nove generacije radije će pošarati neki lik nego ga obojiti.

Za to krivim predškolske aktivnosti u kojima se bilo koji oblik rada naziva kreativnošću, pa čak i šaranje. Vrlo se često borim protiv argumenata poput ovog: „Za njega su u vrtiću rekli da je nadaren.” Kad pitam na koje se područje to odnosilo, najčešće kažu da je riječ o crtanju.

Nažalost, u našem se razredu ne crta prema predlošcima, stoga tu nestaje vrtićka kreativnost, a ja postajem, kako kažu roditelji, ona koja puno traži.

 

Slušajući mnoge svoje kolegice i njihove probleme, ipak mogu zaključiti da radim u divnom razredu. Svi su naši problemi neznatni, riješit ćemo ih korak po korak, znam da smo na dobrom putu.

 

Preuzeto sa skolskiportal.hr



Kako jačati dječje samopouzdanje?

Kako jačati dječje samopouzdanje?

Često im govorite da ih volite onakvu kakva jesu. Dajte im do znanja da su posebni na svoj način. Pokažite im da ih volite kro...


Mozak je ovisan o ranoj stimulaciji

Mozak je ovisan o ranoj stimulaciji

Irena Orlović Istraživanja su pokazala da se mozak najintenzivnije razvija u prvih sedam godina djetetova života, a znanstvenici smatraju da je to ...


Kako kvalitetno komunicirati s tinejdžerima?

Kako kvalitetno komunicirati s tinejdžerima?

Većina roditelja sa strahom reagira na ulazak djeteta u pubertet. Prisjećajući se naših mladenačkih godina, znamo da odgajanje adolescenata nije ...


Godi Keller: Česti ispiti narušavaju samopouzdanje, a to je gore nego loše ocjene

Godi Keller: Česti ispiti narušavaju samopouzdanje, a to je gore nego loše ocjene

Za njega kažu da ne podučava već - inspirira. Godi Keller norveški je pedagog koji je nekad radio s djecom, danas puno više s od...


POLAZAK DJETETA U PRVI RAZRED

POLAZAK DJETETA U PRVI RAZRED

Nakon što je dijete prošlo liječnički pregled, testiranje, razgovor i upis, postalo je učenik prvog razreda. Roditelj je saznao da mu...


Nogometna škola života: Što djeca mogu naučiti od Vatrenih

Nogometna škola života: Što djeca mogu naučiti od Vatrenih

Proteklih tjedana, a posebno posljednjih nekoliko dana, cijela Hrvatska živi nogometnu priču. Djeca nam dolaze u dresovima, pričaju o nogometu...