REBEKA BULAT: Još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o važnosti razvojne podrške

REBEKA BULAT: Još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o važnosti razvojne podrške


Na Listi dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje objavljenih u 2014. godini, što je izdaje Hrvatsko knjižničarsko društvo, u kategoriji Stručna literature za odrasle našle su se i Harfine „BEBArije“.


Odlična edukativna knjiga riječke psihologinje Rebeke Bulat govori o važnosti poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi te sadrži 100 igara i aktivnosti utemeljenih na modernim saznanjima o ranom dječjem razvoju.


Kao licencirana Baby Signs instruktorica, autorica vodi radionice za roditelje i djecu uz uporabu znakovnog jezika za bebe te niz radionica namijenjenih upravo najmlađima. U svakodnevnom radu s djecom i roditeljima pomoglo joj je i vlastito iskustvo majčinstva.


Emocionalno blagostanje i socijalna kompetencija ovise o vama kao roditelju, a važan su dio kognitivno-lingvističkih sposobnosti. Kroz BEBArije roditelji će naučiti kako poticati zdrav razvoj sposobnosti djeteta: koje su korisne, a koje nekorisne ili štoviše štetne aktivnosti za njihovo dijete, napisao je u predgovoru knjige dr. Ranko Rajović, autor NTC-sustava učenja.


U razgovoru s Rebekom Bulat dotakli smo se mnogih zanimljivih tema, obrađenih u knjizi: majčina odnosa s bebom već u trbuhu, važnosti rane razvojne podrške te kako su male bebe sposobne razumjeti i neke prilično apstraktne karakteristike socijalnog svijeta, poput primjerice konflikta.


Što vas je inspiriralo za pisanje ove knjige, kako ste se odlučili za taj gotovo pionirski rad u području dječje psihologije?
Nakon što sam završila studij psihologije u potrazi za poslom, otvarale su mi se mogućnosti volontiranja, a kasnije i rada s djecom s razvojnim teškoćama. Tada sam uvidjela važnost rane intervencije, odnosno važnost pružanja rane razvojne podrške kako djeci, tako i njihovim obiteljima od prvih dana. Upravo ta iskustva potaknula su me na proučavanje važnosti ranih razvojnih poticaja za svu djecu. Kasnije i kroz vlastito iskustvo majčinstva imala sam želju svoja iskustva i znanja o ranom dječjem razvoju približiti i drugim roditeljima na razumljiv i praktičan način pa sam krenula s osmišljavanjem radionica za roditelje i bebe koje sada već pet godina provodim u svojoj privatnoj psihološkoj praksi. Knjiga je nekako sve to objedinila, zabilježila i zaokružila.


Danas postoje spoznaje da se prva učenja odvijaju još u prenatalnoj fazi, dok je beba dobro zaštićena u maminu trbuhu. Recite nam nešto o važnosti razdoblja trudnoće i učenja u toj fazi razvoja.
Istraživanja o učenju u prenatalnom razdoblju nisu čak niti toliko novija istraživanja. Već se nekoliko desetljeća zna da određena učenja počinju i prije samog rođenja. No, ono što bih ja ipak naglasila za navedeno razdoblje je važnost emocionalnog stanja majke, važnost podrške koju ona prima, važnost pripreme za majčinstvo, odnosno roditeljstvo. Zadovoljna će i spremna majka, odnosno roditelji biti najbolji temelj da dijete kroz odrastanje u sigurnoj okolini, uz podršku i ljubav dobije sve ono što mu je potrebno za buduća učenja. Za razliku od mnogih drugih vrsta, ljudske se bebe rađaju prilično nesamostalne, bespomoćne. Ta početna bespomoćnost, odnosno naše dugo djetinjstvo ima za nas kao vrstu velike koristi jer nam omogućuje bolju prilagodbu na okolinu u kojoj živimo. Ipak upravo zbog navedenog, važna nam je podrška, ljubav i njega roditelja kako bi istraživali, učili, otkrivali od najranije dobi. Prenatalno je razdoblje stoga period kada je zadatak roditelja da se pripreme na dolazak bebe kako bi joj mogli pružiti ono prvo što je za sva buduća učenja potrebno – ljubav, sigurnost.


Kako je povezana sklonost prema novim podražajima kod beba s višom inteligencijom u kasnijoj dobi?
Ljudski mozak tek po rođenju očekuje veliki posao – stvaranje veza među neuronima, njihovo utvrđivanje, odnosno propadanje onih manje potrebnih te korištenje i jačanje onih aktivnih, potrebnih. U tom smislu bebe su željne novosti, željne učiti, otkrivati. Mogućnost da znaju prepoznati nešto novo, javlja se kada mogu to usporediti s nečim starim. Tako nam upravo ta usmjerenost beba na novosti govori o njihovim ranim sposobnostima i temelj je određenih istraživačkih tehnika koje se koriste kod ispitivanja sposobnosti malih beba. Važno je da bebe od najranije dobi mogu ignorirati ono staro, kako bi se mogle usmjeriti na novosti u svojoj okolini. Kada to ne bi bile sposobne, ne bi mogle ni usmjeriti pažnju i učiti o svijetu oko sebe već bi konstantno bile prožete nizom senzacija i informacija koje u svakom trenutku dobivaju iz vanjskog svijeta. Bebe se razlikuju po tome koliko brzo im treba da se naviknu na nešto, odnosno nakon koliko vremena im nešto postaje staro. Ta se rana sposobnost navikavanja u nekim istraživanjima pokazala povezana s inteligencijom u kasnijoj dobi.


Zašto su bebe zdravorazumski psiholozi?
Jednako kao što postupno s razvojem i iskustvom bebe uče o fizičkom svijetu koji ih okružuje, one uče i o socijalnom okruženju te stvaraju mentalne reprezentacije socijalnih odnosa koje su temelj njihovoj budućoj socijalnoj interakciji. Prije nego su sposobne razumjeti značenje riječi one vrlo dobro razumiju emocionalni ton, facijalnu ekspresiju koja prati govor. Prije prve godine, prije prvih riječi, bebe su sposobne puno toga razumjeti kroz razumijevanje gesti, pogleda, tona glasa i drugih sličnih socijalnih znakova. One nas čitaju i osjetljive su na naša emocionalna stanja. Promatrajući naša ponašanja u određenim situacijama i same uče. Upravo zbog navedenog beba može npr. naučiti bojati se pasa ako u svojoj okolini ima nekoga tko pokazuje takav snažan strah. Novija istraživanja pokazuju da su male bebe sposobne razumjeti i neke prilično apstraktne karakteristike socijalnog svijeta poput konflikta, te da mogu predvidjeti tko će u konfliktu nadjačati.


Sudeći po vašim iskustvima, oklijevaju li roditelji obratiti se psiholozima na vrijeme (čak i ako nema vidljivih poteškoća u razvoju, već samo zbog želje da otkriju u kojoj je razvojnoj fazi njihovo dijete i kako ga dodatno stimulirati)? Kako se to može promijeniti i što se čini po tom pitanju?
Nažalost još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o važnosti rane razvojne podrške. Naime i u radu s djecom s razvojnim teškoćama još uvijek imam iskustva da roditelj kaže da, iako je primijetio kod djeteta nešto što ga je zabrinulo, nije potražio mišljenje stručnjaka, već je čekao da vrijeme donese neku promjenu. U tom odgađanju traženja mišljenja i podrške stručnjaka često ga podrži i bliža okolina. No, upravo je rana intervencija ključna jer omogućuje da se podrži razvoj svih onih preduvjeta za razvoj određenih složenijih sposobnosti, odnosno omogućuje da se javljanje nekih sekundarnih teškoća svede na minimum. Navedeno je danas npr. dosta vidljivo uz rani razvoj govora. No, i na nama koji radimo s djecom je da educiramo roditelje o važnosti navedenoga. Nažalost, mislim da u našem društvu usluge psihologa (i ostalih stručnjaka koji rade s djecom od najranije dobi) nisu dovoljno dostupne, ali to je jedna druga, šira društvena tema.


Što je u konačnici važnije za razvoj djeteta, okolina ili geni te što smislite o povezujućem ili privrženom roditeljstvu kao posebnom stilu roditeljstva?
Odgovor na pitanje o važnosti gena i okoline ne može biti u isključivu korist nijedne strane. Navedeno ovisi o mnogo različitih faktora, a znanost će još sigurno štošta novoga i otkriti. No, kao roditelji, stručnjaci koji rade s djecom važno je da stavimo naglasak na ono na što možemo utjecati svojim djelovanjem, a to je okolina. U tom je smislu podržavanje ranog razvoja privrženosti, koja ima u prvim godinama života vrlo važan razvojni zadatak i predstavlja temelj za buduća učenja, važan okolinski poticaj za dijete. Inače kada se govori o roditeljskim stilovima, pokazalo se da najviše dobrobiti donosi roditeljski stil kod kojega roditelj istovremeno iskazuju emocionalnu toplinu, podršku, ali i primjerene zahtjeve, očekivanja. Na svakom je roditelju da upoznaje, otkriva, uči uz svoje dijete koje isto tako uči, upoznaje, otkriva uz njega. Na tom putu temelj su osjećaji sigurnosti, pripadanja, ljubavi, jer su djeca uz takve temelje najslobodnija otkrivati, istraživati sebe i svoju okolinu.


BEBarije - Važnost poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Mala djeca nemaju veze s destruktivnom agresijom

Mala djeca nemaju veze s destruktivnom agresijom

Teorija o agresivnoj djeci koja odrastaju u agresivne odrasle osobe u pozadini je suzbijanja bilo kakvog oblika agresije, posebno unazad petnaest...


Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Nemojte se čuditi što danas imamo sve više razvojnih smetnji. Nije samo motorika važna, važno je uključiti i misaone procese, s...


Igra je u improviziranju: Kamenčići, grančice, pijesak iliti ne trebaju vam plastične skupe igračke

Igra je u improviziranju: Kamenčići, grančice, pijesak iliti ne trebaju vam plastične skupe igračke

Maja nas podsjeća na ono što jako često zaboravljamo – najbolja zabava je u improvizaciji, prirodi i svemu onome što doista...


10 dobrih navika koje trebate naučiti djecu

10 dobrih navika koje trebate naučiti djecu

Svaki roditelj želi da njegovo dijete usvoji dobre navike koje će mu pomoći u životu. Svi roditelji žele odgajati djecu učeći ih dobrim na...


Djeca koja kreću u školu ne znaju komunicirati punim rečenicama

Djeca koja kreću u školu ne znaju komunicirati punim rečenicama

Više od četvrtine djece koja kreću u osnovnu školu ne zna komunicirati punim rečenicama, dok istodobno raste zabrinutost zbog ko...


Dr. Rajović: Djeca kroz igru najbolje uče, a učenje napamet zastarjelo je

Dr. Rajović: Djeca kroz igru najbolje uče, a učenje napamet zastarjelo je

"Kako igrom uspješno razvijati djetetov IQ" naziv je predavanja i edukacije za roditelje koju je dr. Ranko Rajović, jedan od na...