Blog
Online edukacija KAKO RANA RAZVOJNA TRAUMA UTJEČE NA TVOJ ŽIVOT DANAS
Jeste li se ikada osjećali odjedanput preplavljeni emocijama, uplašeni ili depresivni bez vidljivog razloga? Jeste li ikada izgubili kontrolu nad svojim ponašanjem, a da za to nije bilo jasnog razloga? Imate li poteškoće u uspostavljanju i održavanju zdravih odnosa, kako s obitelji tako i s prijateljima ili kolegama? Osjećate li se često nesigurno, izolirano ili možda imate osjećaj potpune praznine i odsutnosti emocija? Nekada bez razloga vičete na djecu ili partnera i okrivljujete ih za svoje stanje?
Ako ste se prepoznali u gore navedenim pitanjima, možda ste i vi među onima koji su u prošlosti iskusili traumu koja danas znatno utječe na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, a da toga nisu ni svjesni. No nemojte se obeshrabriti – postoji mnogo načina koji vam mogu pomoći da preuzmete kontrolu te zaustavite da traumatsko iskustvo upravlja vašim životom. Jedna od prvih stvari koje predlažemo da napravite jest da se educirate. Počnite s ovom edukacijom, koja govori o utjecaju rane razvojne traume na vaš život danas. Upravo će vam ova edukacija pružiti znanje i vještine kako prepoznati, razumjeti i upravljati traumom u svakodnevnom životu. Pomoći će vam identificirati traumatske simptome i pronaći odgovarajuće alate za oporavak od traume.
Kroz ovu edukaciju naučit ćete:
- Što je razvojna trauma i kako nastaje
- Razumjeti utjecaj rane razvojne traume na mentalno zdravlje u kasnijem životu
- Kako prepoznati stilove preživljavanja koji su nam pomogli u djetinjstvu, a koji nas mogu ometati u življenju zdravog i ispunjenog života danas
- Razumjeti utjecaj traume na autonomni živčani sustav i tijelo
- Prepoznati traumatski stres i kako se manifestira u tijelu i umu
- Primijeniti teoriju mozga u razumijevanju traumatskog stresa i njegovih učinaka na mentalno zdravlje
- Prepoznati rane simptome razvojne traume kod djece kako bi im se pravodobno pružila podrška
- Razumjeti utjecaj razvojne traume na mentalno zdravlje u kasnijem životu
- Primijeniti strategije za prevenciju razvojne traume
- Raditi na vlastitim emocijama i primijeniti samopomoć nakon razvojne traume
- Koristiti strategije za upravljanje traumom u svakodnevnom životu kako bi se poboljšalo mentalno zdravlje
- Kako prevladati posljedice traume i krenuti prema zdravijem i ispunjenijem životu.
Nemojte dopustiti da vas traume iz prošlosti ometaju u življenju zdravog i sretnog života.
Prijavite se na našu edukaciju o traumi i krenite na svoj put prema boljem mentalnom zdravlju!
Cijena edukacije:
Early bird: 69 € do 19.06.2026.
Redovna cijena: 149 € (od 20.06.2026.)
Trajanje edukacije: mjesec dana
- 4 snimljene edukacije + 1 susret uživo (ukupno trajanje 8 sati)
- U edukaciju su uključeni materijali za rad na sebi
- Polaznici edukacije jednom tjedno ostvaruju pravo na popust od 30% na sva Harfina izdanja
Edukacija počinje 29.06.2026. i završava susretom uživo putem Zoom platforme 29.07.2026. u 18:00 kada ćete imati priliku komentirati edukaciju s Irenom Orlović i postaviti pitanja koja se pojave tijekom praćenja edukacije. Irena će cijeli mjesec edukacije stajati na raspolaganju kao podrška. Još cijeli tjedan nakon pitanja i odgovora biti će dostupna snimka posljednjeg susreta te će vam Irena stajati na raspolaganju. A tjedan nakon susreta uživo imati ćete priliku ponovno pogledati sve module.
Nakon što ispune prijavnicu, polaznici edukacije dobit će podatke za uplatu na mail-adresu.
Sve sudionice i sudionici na zahtjev će dobiti potvrdu o završenoj edukaciji.
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive.
Diploma u ruci, ali ne i sposobnost: zašto se mladi brzo slome na radnom mjestu?
Svake godine tisuće mladih ljudi izlaze iz fakulteta s diplomom koja je trebala biti ulaznica u svijet rada. Donose sa sobom prosjeke, certifikate, popise položenih kolegija. Ono što često ne donose, a što poslodavci sve glasnije traže, jest sposobnost da izdrže prvu kritiku, prvi neuspjeh, prvu situaciju u kojoj nitko ne dijeli ocjene.
Govori se o tome potajno na razgovorima za posao, možda malo glasnije po HR uredima, a sve češće i otvoreno u medijima: generacija koja ulazi na tržište rada najobrazovanija je u povijesti, ali istovremeno i najmanje otporna i sposobna za rad. Ne zato što su mladi ljudi sami po sebi slabi, nego zato što ih sustav, ali i roditelji nisu pripremili za ono što ih stvarno čeka.
Ovo nije priča o novoj “lijenoj generaciji”, ovo je priča o tome kako neprekidno brusimo znanje, informacije i rezultate, a pritom zaboravljamo graditi karakter, otpornost i način razmišljanja koji djeci pomaže nositi se sa životom. Stvorili smo generacije koje često znaju mnogo, ali teško podnose pritisak, neuspjeh, kritiku i nesigurnost.
Zato ovo nije tekst kritike i krivnje. Ovo je tekst o pitanju što sada, kad to jasno vidimo, možemo napraviti drugačije kao roditelji, škole i društvo.
Što zapravo znači “neotpornost na radnom mjestu”
Otpornost na poslu nije isto što i emocionalna otupljenost. Nije ni ono staro “trpi i šuti”, koje je često ostavljalo ljude emocionalno iscrpljenima i odvojenima od sebe. Otpornost znači imati kapacitet da se nakon pritiska, pogreške, kritike ili neuspjeha ponovno podigneš. Da nešto naučiš iz iskustva i nastaviš dalje, bez da te jedan loš sastanak, jedna kritika, jedna greška ili jedan neuspjeli projekt potpuno slome.
Konkretno, na radnom mjestu to izgleda ovako:
- Nadređeni vrati izvještaj s petnaest komentara, a zaposlenik to ne doživljava kao osobni napad nego kao informaciju kako da izvještaj bude bolji.
- Klijent otkaže projekt na kojem se mjesecima radilo, a tim se ne raspada — pregrupira se i kreće dalje.
- Prva godina u struci pokaže se potpuno drugačijom od onoga što je fakultet obećavao, a mlada osoba ne odustaje, nego prilagođava očekivanja.
- Promakne te netko mlađi ili manje obrazovan, i ti to preživiš bez da daš otkaz iz čistog prkosa.
Kako smo došli ovdje: tri tihe greške
Nije slučajno da se čitava jedna generacija osjeća pripremljenom za nešto što ne postoji, a nepripremljenom za stvarnost koju zatekne. Tri stvari su se dogodile paralelno.
Prva: ocjena je postala valuta, učenje sporedan proizvod
Desetljećima je školski sustav slao vrlo jasnu poruku, bitno je što piše na papiru. Ne kako razmišljaš, ne kako se nosiš s neuspjehom, ne kako surađuješ s nekim s kim se ne slažeš. Bitan je broj. To je proizvelo generaciju koja zna optimizirati za ocjenu, ali ne zna što napraviti kad ocjene više nema, a šef joj kaže “ovo nije dobro, napravi ponovno”.
Na fakultetu se to nastavilo, samo s ECTS bodovima umjesto s peticama. A onda dođe prvi posao gdje nitko ne dijeli ECTS, gdje uspjeh nije binaran (prošao/pao) nego beskonačno nijansiran, i gdje povratna informacija nije ocjena na kraju semestra nego konstantan, ponekad neugodan razgovor.
Druga: zaštitili smo ih od svakog neuspjeha
Roditelji koji idu razgovarati s profesorima zbog ocjene. Profesori koji ne smiju dati lošu ocjenu jer će biti pritužbe. Fakulteti koji spuštaju kriterije da bi zadržali studente. Sve to skupa stvara mladu osobu koja u 23. godini doživljava prvi pravi neuspjeh i to ne u kontroliranom okruženju škole, nego na radnom mjestu, pred odraslim ljudima, s realnim posljedicama.
To je kao da nikad nisi vježbao plivati, a onda te netko prvi put baci usred otvorenom mora na najvećim dubinama. Problem nije more, problem je što nitko nije mislio da je dobro učiti vježbati plivati u plićaku.
Treća: prodali smo im priču koja više nije istinita
“Uči i naći ćeš posao.” To je bila iskrena poruka generacije koja ju je prenijela, njima je to stvarno funkcioniralo. Diploma je bila rijetka i vrijedna. Posao je bio jedan i trajao je do mirovine. Ali svijet se odmaknuo i otišao u drugom smjeru, a poruka se nije pomaknula s njim.
Danas mladi izlaze s diplomom u svijet u kojem:
— diploma više nije velika prednost, nego često tek početni minimum
— karijera više nije ravna linija, nego niz promjena, prekida, novih početaka i stalnog prilagođavanja
— vještine zastarijevaju brže nego što ih obrazovni sustav uspije uvesti u kurikulum
— tržište rada sve više traži ono što se najmanje ocjenjuje: komunikaciju, emocionalnu stabilnost, otpornost, suradnju, kreativnost i sposobnost prilagodbe
I upravo zato danas nije dovoljno samo “znati”. Mladi trebaju naučiti kako razmišljati, kako se nositi s pritiskom, kako učiti novo, kako podnijeti pogrešku i kako ostati stabilni u svijetu koji se stalno mijenja.
Onda kada mladi to iskuse na vlastitoj koži, ne misle “svijet se promijenio”. Misle “ja sam zakazao” i “nešto nije u redu sa mnom”. I to je možda najveća šteta koju im je naša poruka o uspjehu napravila.
O tome koliko način razmišljanja utječe na otpornost, učenje i odnos prema neuspjehu govori i knjiga Mentalni sklop.
Što poslodavci stvarno vide (i o čemu ne pričaju naglas)
Razgovor s bilo kojim HR menadžerom u Hrvatskoj danas otkriva slične obrasce. Mladi kandidati imaju izvrsne CV-jeve. Tečno govore engleski, ponekad i više jezika. Vladaju alatima, ali kad krene posao, ponavljaju se isti problemi:
Slom kod prve kritike. Nadređeni da konstruktivnu povratnu informaciju, što je njegov posao, a mlada osoba to doživljava kao osobni napad. Ode na bolovanje, ode na pauzu, okrivi firmu i ode iz firme.
Nesposobnost da se nešto napravi bez detaljnih i točnih uputa. Naviknuti na zadatke s jasnim kriterijima ocjenjivanja, mladi zaposlenici često zamrznu kad im se kaže “smisli ti, ti si stručnjak za ovo”. Sloboda koja je trebala biti privilegija postala je prijetnja. Paralizira ih strah od odgovornosti.
Brzo odustajanje. Prosječno trajanje prvog posla pada iz godine u godinu. Razlozi za odlazak često nisu objektivno loši, niža plaća, nezanimljiv šef, predugo putovanje. Ali ono što nedostaje jest “psihićki mišić” koji kaže “Mogu ja ovo, vidjet ću gdje me ovo vodi, probat ću pa ću tek onda donijeti odluku”.
Krhkost pred neizvjesnošću. Kad firma uđe u neku težu fazu, kad se mijenja strategija, kad treba raditi nešto što nije bilo u opisu posla, to je trenutak kad se otpornost najviše vidi i trenutak kad mnogi odustaju.
Važno je reći, ovo nije priča o “mladima danas”. Ovi obrasci postoje i kod starijih radnika, i postojali su i prije. Ali statistika i iskustvo poslodavaca pokazuju da se kod nove generacije pojavljuju češće, ranije i intenzivnije.
Što se može napraviti i tko to treba napraviti
Najlakše bi bilo zaključiti tekst sa “škole moraju mijenjati kurikulume”. To je istina, ali i izgovor. Promjena obrazovnog sustava traje generacijama. Mladi ljudi koji upravo sad ulaze u tržište rada nemaju to vrijeme. Stvar je u tome da se rezilijentnost može graditi i nakon škole — i da svatko od ključnih aktera tu ima posao.
“Najlakše bi bilo završiti ovu priču rečenicom: ‘Škole moraju mijenjati metodike podučavanja i kurikulume i to je to.’ Naravno da škole trebaju promjene. Ali problem je što promjena obrazovnog sustava traje godinama, ponekad i generacijama, a mladi ljudi koji danas ulaze u život nemaju vremena čekati da sustav postane bolji kako bi naučili nositi se s pritiskom, neuspjehom i stvarnim životom.”
Dobra vijest je da se rezilijentnost ne gradi samo u školi.
Može se graditi i nakon kroz posao, odnose, mentorstvo, roditeljstvo, kulturu tvrtke i način na koji društvo razgovara o uspjehu, pogreškama i neuspjehu.
I zato ovdje svi imaju svoju odgovornost.
Roditelji — da djecu ne štite od svake frustracije i neugodnosti.
Poslodavci — da znaju voditi ljude bez ponižavanja, ali i bez spuštanja svakog standarda.
Škole — da, osim znanja, razvijaju karakter, suradnju i emocionalnu pismenost.
A mladi — da razumiju kako nelagoda nije znak da nešto nije u redu, nego često znak osobnog rasta.”
Jer otpornost nije osobina koju ili imaš ili nemaš.
To je kapacitet koji se razvija svaki put kada čovjek ne pobjegne odmah od težine života.
Što mogu sami mladi
Prva i najvažnija stvar — prepoznati da nedostaje vještine, a ne karaktera. Otpornost je nešto što se uči, kao i vožnja bicikla. Tko nikad nije pao, ne zna voziti. Tko nikad nije bio kritiziran, ne zna primiti kritiku. Prvi posao, ma koliko bio nesavršen, jest teretana.
Konkretno, to znači:
- Ostati u poslu duže nego što ti se osjećaj kaže “ne mogu više”. Često se najveće učenje događa baš nakon te točke.
- Tražiti povratnu informaciju aktivno, ne čekati godišnji razgovor. “Što bih mogao napraviti bolje?” je pitanje koje mijenja karijere.
- Voditi dnevnik neuspjeha. Doslovno. Pisati što je pošlo po zlu, što si naučio, što ćeš drugačije. Nakon godinu dana, taj dnevnik je dokaz vlastitog rasta.
- Pronaći mentora izvan svoje generacije. Netko tko je već prošao kroz tri kraha tržišta, dva otkaza i jednu reorganizaciju ima perspektivu koja se ne može kupiti.
Što mogu roditelji
Ako imate dijete koje upravo izlazi iz škole ili fakulteta, najveća usluga koju mu možete napraviti — neugodna je. Ne spašavajte ih od svih neugodnosti. Ne zovite šefa. Ne pišite mailove profesoru. Ne nudite financijsku podršku koja im omogućava da daju otkaz svaki put kad im je teško.
To ne znači biti hladan. To znači biti dovoljno strpljiv da im pustiš da prožive ono što generacija prije njih nije imala kome prebaciti. Vaša podrška treba biti emotivna, ne logistička. Slušajte. Ne rješavajte.
Što mogu poslodavci
Najveći propust mnogih firmi danas jest očekivanje da mlada osoba dođe gotov proizvod. Nije, i nikad nije ni bila. Ono što je nekad bilo “uhodavanje od tri godine” sada se gleda kao luksuz, a u praksi to znači da nikad nitko nije nikoga uhodao kako treba.
Konkretno, što firme mogu napraviti:
- Onboarding koji uključuje i otpornost, ne samo procese. Razgovor o tome kako se nositi s greškama, kome se obratiti kad zapne, koliko je normalno ne snaći se u prvih šest mjeseci.
- Kultura kritike koja nije osobna. Kad je povratna informacija jasna, redovita i odvojena od ocjene osobe, mladi je lakše prihvaćaju. Kad je rijetka, generalna i zvuči kao osuda, mladi bježe.
- Mentori, ne samo nadređeni. Razlika je važna. Mladima trebaju dvije različite uloge i nadređeni, ali i mentor.
- Tolerancija na grešku, do određene mjere. Ako prva ozbiljna greška znači javno poniženje, mladi nikad neće pokušati ništa rizično, a inovacija se rađa upravo iz rizika.
Što može obrazovni sustav
Ovo je najteže i najsporije, ali bez toga je teško moguće. Škole i fakulteti morali bi:
- Vratiti pravo na neuspjeh u učionicu. Loša ocjena ili pad ispita ne smije biti katastrofa, mora biti normalan dio procesa.
- Uvesti više situacija u kojima studenti rade na realnim problemima, bez gotovih rješenja u udžbeniku.
- Razgovarati otvoreno o mentalnom zdravlju, ali na način koji ne pretvara svaku poteškoću u dijagnozu.
- Surađivati s firmama tako da praksa bude prava praksa, ne formalnost samo da se dobije pečat.
Završno: nismo prevarili djecu, ali jesmo zakasnili da ih pripremimo
Ako se vratimo na početnu misao, jesmo li djeci lagali kad smo im rekli “uči i naći ćeš posao” istina je negdje u sredini. Nismo lagali namjerno samo smo prenosili poruku koja je nama bila poznata. Nismo na vrijeme primijetili da svijet više ne radi po tim pravilima, i nismo ih opremili za pravila koja stvarno vrijede.
Dobra vijest jest da rezilijentnost nije nešto s čim se rađaš ili ne rađaš. To je vještina koja se može naučiti u 22. godini, u 32., u 42. Mladi ljudi danas nisu osuđeni na slom, ali jesu osuđeni na nešto neugodnije od onoga što su očekivali. Posao na vlastitom karakteru, ne samo na CV-ju.
A oni koji to prepoznaju rano, koji shvate da diploma otvara vrata, ali otpornost odlučuje hoće li ih zadržati otvorena — proći će kroz ovaj zbunjujući period bolje nego što su se nadali. I bolje od mnogih starijih kolega koji još uvijek čekaju da se svijet vrati u stanje koje više ne postoji.
15 minuta igre s tatom – supermoć koja mijenja dječji mozak
Tate su neizostavan dio alata koji čine kvalitetan odgoj. NJihova prisutnost, sudjelovanje u igrama, podrška… sve je to ono bez čega djeca ne mogu. I najbolja vijest – dovoljno je samo 15 minuta za trajne i važne učinke!
Jeste li znali da samo 15 minuta igre dnevno s tatom može napraviti čudo za razvoj dječjeg mozga? Ne govorimo o „rekla-kazala“ pričama, već o znanstveno potvrđenim činjenicama. Istraživanja pokazuju da upravo ti dragocjeni trenuci igre s tatom jačaju dječji mozak, razvijaju empatiju, povećavaju pažnju i potiču jezične sposobnosti.
Neuroznanstvenici su potvrdili ono što smo oduvijek osjećali – tate su doista pravi superjunaci.
Kako igra mijenja dječji mozak
Vrijeme provedeno u igri s ocem ne donosi samo osmijehe i veselje. U dječjem mozgu tada nastaju stvarne promjene – jačaju neuronske veze, centar za samoregulaciju, pamćenje i jezični aparat.
Studija sa Sveučilišta u Cambridgeu pokazala je da djeca čiji su očevi aktivni i razigrani imaju bolje socijalne vještine i manje problema u ponašanju. Ovi pozitivni učinci očinstva vide se kasnije u školi, kroz prijateljstva i u načinu na koji djeca podnose stres.
Maknite mobitele iz ruku, budite prisutni u igri
Najljepše od svega? Magija nije u skupim igračkama ni velikim gestama. Ona je u pogledu, u glasu, u vašoj prisutnosti. U spremnosti da legnete na tepihi i valjate se, da se smijete do suza, slažete kockice ili izmišljate nove plesne korake. Upravo kroz te male trenutke bliskosti gradi se povjerenje i oblikuje dječji mozak.
Dovoljno je 15 minuta
Samo 10 do 15 minuta prave igre dovoljno je da se aktivira dio mozga odgovoran za pažnju, planiranje i strpljenje, a istodobno razvija empatija i emocionalna stabilnost.
Nikada nije kasno
Ako do sada niste imali naviku igrati se s djetetom, iz bilo kojeg razloga, dobra vijest je da nikada nije kasno. Svaka nova zajednička igra, ma koliko mala bila, otvara vrata za povezivanje i rast. Djeca s jednakim oduševljenjem prihvaćaju tatinu pažnju danas, kao i jučer. Ono što njima treba niste „propustili“ , njima treba vaša prisutnost.
Tata kao supermoć
Zamislite, dragi tate – vi doslovno pomažete svom djetetu da postane pametnije, otpornije i sretnije. Nije li to predivna supermoć?
Više o ovoj temi, ali i o odgoju emocionalno snažne djece, pročitajte u knjizi Kako odgojiti emocionalno inteligentno dijete, dr. sc. Johna Gottmana i Joan DeClaire, u izdanju Harfe.
Kako odgojiti zdravo i sretno dijete: ključni principi iz knjige Zdrava djeca, sretna djeca dr. Elise Song
Kada govorimo o zdravlju djece, većina roditelja želi isto: manje bolesti, više energije, snažan imunitet i emocionalnu otpornost. Knjiga Zdrava djeca, sretna djeca dr. Elise Song, vodeće američke pedijatrice funkcionalne medicine donosi praktične korake za stvaranje zdravih navika od najranije dobi.
U nastavku donosimo najvažnije preporuke iz knjige, oblikovane kao sveobuhvatan priručnik za roditelje i vodič za sve koji žele preventivno brinuti o zdravlju svoje djece.
1. Zdrav imunitet počinje u crijevima
Jedna od ključnih poruka dr. Song je da se 80% imuniteta nalazi u crijevima. Zbog toga prehrana postaje najvažniji alat svakog roditelja.
Što možete učiniti odmah:
- Uključite fermentirane namirnice (kiseli kupus, kefir, jogurt bez dodataka).
- Ponudite djeci raznoliko povrće – cilj je 5-7 boja dnevno.
- Smanjite unos prerađene hrane, rafiniranog šećera i trans-masti.
- Podržite crijevnu mikrobiotu redovitim unosom vlakna (voće, povrće, zob, mahunarke).
Prehrana bogata „pravom hranom“ pomaže djeci da imaju manje prehlada, manje upala i više energije, što je jedna od centralnih teza knjige.
2. Smanjite upale: anti-inflamatora
Dr. Song naglašava važnost anti-upalne prehrane i navika. Kronične upale mogu se manifestirati kao česte viroze, alergije, ekcemi, ali i problemi s fokusom i raspoloženjem.
Kako stvoriti anti-upalno okruženje:
- Fokus na omega-3 masnim kiselinama (plava riba, orašasti plodovi, chia i lan).
- Više svježeg voća i povrća, a manje pakiranih grickalica.
- Redovita tjelesna aktivnost – čak i 30 minuta igre dnevno.
- Dovoljno sna (ovisno o dobi, 10–14 sati za djecu).
Ovakav pristup smanjuje rizik od kroničnih bolesti i podupire emocionalnu stabilnost, što je temelj sretnog djetinjstva.
3. Njega dječjeg mozga: fokus, ponašanje i emocionalno zdravlje
Prema dr. Song, zdravlje mozga jednako je važno kao i fizičko zdravlje. Dječji mozak treba „gradivne blokove“ kako bi optimalno funkcionirao.
Glavne preporuke iz knjige:
- Stabilan šećer u krvi → manje naglih skokova energije i raspoloženja.
- Hrana bogata B-vitaminima, cinkom i magnezijem pomaže koncentraciji.
- Smanjiti izloženost toksinima iz okoliša (plastična ambalaža, umjetne boje u hrani).
- Uvesti rutine smirivanja: duboko disanje, večernja zahvalnost, opuštanje prije spavanja.
Djeca koja imaju dobro regulirane emocije i uravnoteženu energiju lakše uče, bolje spavaju i rjeđe imaju tantrume.
4. Rutine koje grade snažan imunitet
Knjiga naglašava važnost svakodnevnih, jednostavnih navika koje dugoročno čine veliku razliku.
Preporučene “zlatne rutine” dr. Song:
- Jutarnja hidratacija – čaša vode prije doručka.
- Kratka izloženost suncu ujutro radi regulacije cirkadijalnog ritma.
- Boravak u prirodi barem 20 minuta dnevno – priroda smanjuje stres i jača imunitet.
- Smanjen unos ekrana, posebno 1–2 sata prije spavanja.
Djeca rastu i razvijaju se kroz rutinu – dosljednost stvara sigurnost, sigurnost stvara sreću.
5. Prirodna podrška imunitetu (uz odobrenje pedijatra)
Dr. Song u knjizi opisuje i dodatke prehrani koje ponekad preporučuje djeci, ali uvijek naglašava individualni pristup. Najčešće korišteni su:
- Probiotici za crijevnu mikrobiotu
- Vitamin D za imunitet i raspoloženje
- Vitamin C za obranu od infekcija
- Cink za brže ozdravljenje
Roditelji trebaju ove preporuke koristiti kao informacije, a ne kao zamjenu za medicinski savjet.
6. Emocionalno zdravlje = fizičko zdravlje
U knjizi se naglašava da djeca koja se osjećaju sigurno, viđeno i saslušano imaju jači imunitet. Stres i emocionalna napetost mogu oslabiti obranu organizma.
Jednostavne tehnike za dom:
- Večernji ritual „tri stvari na kojima sam zahvalan“.
- Kružni dah (4 sekunde udah – 4 zadržavanje – 4 izdah).
- Tjedni obiteljski „check-in“ o osjećajima.
Sretna djeca su, kako dr. Song kaže, otpornija djeca.
Zdrava djeca, sretna djeca nije samo knjiga, nego praktičan vodič za roditelje koji žele razumjeti djetetov organizam i podržati ga na prirodan način. Kroz prehranu, rutinu, emocionalnu podršku i smanjenje toksina, roditelji mogu stvoriti temelje za snažan imunitet i dugoročno dobro zdravlje.
Ako želite pristupačan, znanstveno potkrijepljen i topao priručnik koji vas vodi kroz sve korake, izdavačka kuća Harfa donosi upravo ono što vam treba – knjigu koja mijenja način na koji gledamo na dječje zdravlje.
Burn out jedne mame: kako polako i sigurno narušiti mentalno zdravlje
Jesi se danas zapitala kako si? Jesi li nekome na isto pitanje odgovorila da si dobro, pritom se i sama nekako uvjerila da je sve okej. U kojoj god da si fazi majčinstva, samo te želim ohrabriti da te ta uloga ne traži da izgoriš. Traži da budeš tu, živa, prisutna i svoja.
Donosim ti malo drugačiji tips and tricks i to onaj na temu kako da si narušiš mentalno zdravlje. Ako se pronalaziš u njima, mislim da si zaboravila na sebe. Isto tako, napominjem da nikada nije kasno ni za što pa tako ni za buđenje pa te pozivam da prodišemo skupa!
Zaboravi na sebe
Uvjeri se da nemaš pravo na odmor, tišinu, svojih pola sata mira. Uvjeri se i funkcioniraj prema principu kao da ti znaš sve bolje od tate, posebice očistiti, stavljati robu u mašinu i slično. Usput si govori da ćeš odmarati kad djeca narastu.
Teži savršenstvu
Trudi se biti savršena i apsolutno sve stići, uz to i izgledati besprijekorno. Uspoređuj se s mamama s Instagrama i imaj osjećaj da se ne daješ dovoljno. Možeš se i kriviti jer si viknula na dijete, pustila crtani film, jer si umorna i nervozna. Burn out dodatno će pospješiti i misao da si dobra majka ako stalno daješ više, usprkos tome što već jesi sve dala.
Ne traži pomoć
Sve možeš sama. Slabost je potražiti pomoć i reći da si umorna. Gutat’ suze, stisnut’ zube i nastavit dalje-to je ta formula.
Zaboravi da si žena, supruga, prijateljica i čovjek
Budi/postani samo majka. Prestani se sređivati, ići na večeru s prijateljicama, maknuti se iz kuće. Tako ćeš polako izgubiti sebe, a da ni ne primijetiš kada se to točno dogodilo.
Ignoriraj tijelo
Kada ti tijelo šalje signale da je iscrpljeno, zanemari ih. Popij još jednu kavu, energetski napitak, zapali cigaretu, preskoči obrok, san i uvjeri se da „to tako mora biti“.
Vjeruj da nemaš pravo na granice
Dozvoli svima da stalno nešto traže od tebe. Odgovaraj na poruke, slušaj tuđe probleme, radi i kad si bolesna. Sve to popraćeno rečenicom „ma nema problema“ pa čak i kad si na izmaku snaga.
Zaboravi na vlastite osjećaje
Ne ljuti se, ne tuguj, ne plači. Govori sebi da si nezahvalna ako osjećaš bilo što osim sreće. Polako potisni i stavi „pod tepih“ sve što te muči.
„Drage mame niste dobre ako ste uvijek nasmijane, strpljive i savršene. Dobre ste jer ste stvarne, jer volite, griješite, pokušavate ponovo. Dobre ste jer ste tu čak i kada ne znate kako dalje. Znam da često sumnjate u sebe, noću razmišljate i preispitujete se. Vaše dijete ne pamti savršenstvo, nego osjećaj sigurnosti i ljubavi koje ima uz vas.
Budite nježne prema sebi, slavite svoju snagu, ranjivost i borbu, počastite se. Vi ste, u suradnji s ocem, temelj. Vi ste sigurno mjesto svoj djeci. Pružite sebi ruku, potapšajte se i izgovorite naglas što sve osjećate, uz napomenu da ne mora sve biti savršeno.“
Od srca,
Irena Orlović
10 načina kako potaknuti dječju koncentraciju kod učenja
Mrak na oči vam padne kad se samo sjetite domaćih, ispitivanja, oogroomne količine zadataka, ali i manjka koncentracije vašeg djeteta. Prije svih ovih trikova koje će vam pomoći potaknuti dječju koncentraciju kod učenja, važna napomena za vas, dragi roditelji-pokušajte izbaciti perfekcionizam iz dnevnog rasporeda. Vaše dijete ne mora biti odlikaš i sve zadatke obavljati „po špagu“.
Složit ćemo se da je koncentracija kod djece često izazov, posebice u vremenu kada ih okružuje mnoštvo podražaja, od digitalnih ekrana do stalnih promjena u svakodnevici. Ipak, dobra vijest je da se dječja koncentracija može razvijati i poticati. Uz malo strpljenja, razumijevanja i pravih strategija, roditelji i učitelji mogu djeci pomoći da razviju bolje navike učenja i usredotočenosti.
U nastavku donosimo 10 jednostavnih i učinkovitih načina kako potaknuti dječju koncentraciju kod učenja.
1. Kreirajte mirno i uredno okruženje za učenje
Dječji mozak bolje funkcionira kada nema previše distrakcija. Uredan stol, tiha prostorija i minimalno ometanja pomažu djetetu da se lakše usredotoči na zadatak. Neka djetetov stol bude minimalistički uređen, bez previše boja. Ne zaboravite planer i post it papiriće jer oni definitivno djeluju motivirajuće!
2. Uvedite rutinu učenja
Djeca vole predvidljivost. Kada se učenje odvija svaki dan u slično vrijeme, mozak razvija naviku da se tada „prebacuje“ u stanje koncentracije.
3. Koristite kratke vremenske blokove
Djeca imaju ograničen raspon pažnje. Bolje rezultate postići ćete ako dijete uči u kraćim intervalima (npr. 20–30 minuta) s kratkim pauzama, nego da satima sjedi za stolom.
4. Potaknite kretanje i tjelesnu aktivnost
Kretanje poboljšava cirkulaciju i opskrbu mozga kisikom, što značajno doprinosi pažnji i pamćenju. Kratka šetnja ili nekoliko vježbi istezanja mogu čuda učiniti za koncentraciju.
5. Uvedite male rituale prije učenja
Paljenje svjetiljke, priprema olovki ili kratka vježba disanja mogu signalizirati mozgu da je vrijeme za učenje. Djeca rituale doživljavaju kao sigurnost i strukturu.
6. Ograničite distrakcije ekrana
Mobiteli, televizija i tableti mogu ozbiljno omesti pažnju. Tijekom učenja, važno je da tehnologija bude isključena ili odložena na stranu.
7. Potičite aktivno učenje
Umjesto da samo pasivno čita, neka dijete prepričava gradivo, crta mentalne mape ili rješava kvizove. Aktivno uključivanje jača razumijevanje i zadržava koncentraciju.
8. Pazite na prehranu i hidrataciju
Mozgu je potrebna energija za rad. Lagani obroci bogati voćem, povrćem, orašastim plodovima i dovoljno vode pomažu u održavanju pažnje i smanjenju umora.
9. Nagradite trud, a ne samo rezultat
Djeca se lakše motiviraju kada osjete da je njihov trud prepoznat. Pohvala za upornost ili simbolična nagrada jača samopouzdanje i potiče koncentraciju.
10. Učite kroz igru i znatiželju
Djeca najbolje uče kada im je zanimljivo. Ako učinite učenje zabavnim, kroz igre, eksperimente ili priče, koncentracija dolazi gotovo prirodno.
Razvijanje dječje koncentracije proces je koji zahtijeva vrijeme i strpljenje. Najvažnije je da djeca osjete podršku, a ne pritisak. Kada učenje postane dio svakodnevnog ritma i kada se poveže s igrom, pokretom i znatiželjom, koncentracija dolazi prirodno. Trudite se biti strpljivi i ne očekujte od djeteta da bude odlično na svim poljima!
Tu smo za sva Vaša pitanja!
Vaša, Harfa!
Nove knjige na Interliberu: 10 Harfinih naslova koje morate pročitati
Nikako da vam se na polici nađe knjiga za koju ćete pomisliti – e, to je ta? Knjiga koja će vam pomoći da pronađete unutarnji mir, unaprijedite odnos sa sobom, svojom djecom, partnerom te živite ispunjeniji život?
Ove godine na Interliberu 2025. očekuju vas neki od najtraženijih svjetskih naslova iz područja mentalnog zdravlja, roditeljstva i osobnog razvoja. U nastavku vam donosimo TOP 10 knjiga koje obogaćuju svakodnevicu, njeguju emocionalno zdravlje te pružaju duboko korisne, praktične smjernice za život i odgoj.
Kako ojačati samopoštovanje-Stefanie Stahl
Psihoterapeutkinju Stefanie Stahl upoznali ste u njenoj sjajnoj prethodnici Dijete u tebi mora pronaći dom (a izdali smo i radnu knjigu koja je prati), a u ovoj knjizi otkriva kako izgraditi stabilno samopoštovanje kroz rad s unutarnjim djetetom. Stefanie Stahl je uvjerena da nisko samopoštovanje nije nepromjenjiva sudbina. Na dojmljivim primjerima pokazuje nam kako možemo ojačati osjećaj vlastite vrijednosti: tako da prihvatimo sebe, jasno komuniciramo, djelujemo usmjereno, reguliramo svoje osjećaje i naučimo uživati u životu.
Knjiga pomaže prepoznati duboka uvjerenja iz djetinjstva i transformirati ih kroz praktične strategije. Idealna je za sve koji žele živjeti samostalnije, autentičnije i sretnije.
Zdrava djeca, sretna djeca -dr. Elisa Song
Integrativni vodič za roditelje koji žele ojačati dječji imunitet prirodnim putem. Autorica objašnjava važnost mikrobioma, prehrane i životnog stila te pruža konkretne savjete za cjelovit razvoj djece. Odličan izbor za roditelje koji žele podržati zdravlje svoje obitelji.
Dr. Elisa Song ugledna je pedijatrica školovana na Stanfordu, NYU-u i UCSF-u, jedna od vodećih znanstvenika i pouzdanih stručnjaka u području pedijatrijske integrativne i funkcionalne medicine.
Oslanjajući se na opsežna istraživanja i više od 25 godina kliničkog iskustva, dr. Song objašnjava zašto je djetetov crijevni mikrobiom ključ cjeloživotnog blagostanja. S čitateljima dijeli svoj provjereni i praktični plan za izgradnju fizičke i emocionalne otpornosti iznutra prema van. Otkrit ćete kako:
• optimizirati dječji mikrobiom u 5 jednostavnih koraka
• osnažiti svoju djecu da žele donositi zdrave odluke (a da ih vi ne morate gnjaviti)
• izliječiti dječja crijeva kako biste otkrili uzrok njihovih kroničnih zdravstvenih problema
• ostati smireni i samopouzdani koristeći se sigurnim i učinkovitim prirodnim terapijama kada su vaša djeca bolesna – uz vodič od A do Ž kroz 25 najčešćih akutnih dječjih bolesti.
Opremljena korisnim kvizovima, vježbama, uputama i desecima ukusnih recepata prilagođenih crijevima, knjiga Zdrava djeca, sretna djeca sveobuhvatan je, ali jednostavan vodič za odgoj otporne djece u našem ne tako jednostavnom svijetu.
Kako odgojiti mentalno snažno dijete – Daniel G. Amen & Charles Fay
Ovaj budući bestseler otkriva alate za razvoj emocionalne otpornosti, samopouzdanja i unutarnje snage kod djece. Autori daju konkretne savjete temeljene na neuroznanosti i svakodnevnim navikama. U vremenu kada se mnoga djeca suočavaju s teškoćama, ova knjiga nudi znanstveno utemeljenu pomoć roditeljima koji žele odgojiti mentalno zdravu, otpornu i uspješnu djecu. Dr. Daniel Amen i dr. Charles Fay otkrivaju što nedostaje većini priručnika: odgoj koji istodobno njeguje mozak i um – djeteta i roditelja.
Ova revolucionarna knjiga donosi praktične alate za usmjeravanje djece s problemima poput prkosa, ispada i borbi za moć prema odgovornosti, samopouzdanju, fokusu, zdravim odnosima i donošenju boljih odluka.
Postanite roditelj kakav ste oduvijek željeli biti i pomozite svom djetetu ostvariti puni potencijal.
Odlična za roditelje koji žele osnažiti djecu u izazovnim vremenima.
Tvoj mozak stalno sluša – Daniel G. Amen
Daniel Amen istražuje kako nas negativne poruke i uvjerenja oblikuju iznutra. Knjiga pomaže osvijestiti unutarnje obrasce koji sabotiraju osobni rast te pruža strategije za pozitivnu transformaciju. Vaš mozak stalno sluša i reagira na skrivene utjecaje, a ako ih ne prepoznate i ne suočite se s njima, mogu vam ukrasti sreću, narušiti odnose i ugroziti zdravlje. Ova knjiga naučit će vas kako ukrotiti:
Zmajeve iz prošlosti koji bude vaše najbolnije emocije;
Zmajeve negativnih misli koji vas napadaju, hraneći tjeskobu i depresiju;
Tuđe zmajeve, ljude u vašem životu čiji se zmajevi sukobljavaju s vašima;
Zmajeve loših navika koji povećavaju vjerojatnost pretilosti, preopterećenosti i neostvarenosti;
Ovisničke zmajeve koji vam oduzimaju kontrolu nad zdravljem, novcem i odnosima;
Manipulativne zmajeve, oglašivače i društvene mreže koji vam kradu pažnju.
Pisano jednostavno i inspirativno – obavezno za sve koji žele mentalni mir.
Dijete u tebi mora pronaći dom – Stefanie Stahl
Bestseler koji je osvojio svijet!
Ova knjiga nas vodi kroz proces prepoznavanja unutarnjeg djeteta i iscjeljivanja trauma iz djetinjstva. Uz jasne alate, pomaže razviti zdravije odnose i jaču emocionalnu stabilnost. Svaka osoba duboko čezne za tim da bude prihvaćena i voljena. U idealnom slučaju tijekom djetinjstva razvijamo potrebno samopouzdanje i prapovjerenje, što nas upravo nosi kroz život u odrasloj dobi. Međutim, i negativna iskustva koja smo stekli utiskuju se u nas i podsvjesno određuju naše odnose s drugim ljudima.
Autorica ovog bestselera ugledna psihologinja Stefanie Stahl razvila je nov i učinkovit pristup radu s „unutarnjim djetetom“: kada se sprijateljimo s unutarnjim djetetom, nude se zadivljujuće mogućnosti rješavanja konflikta, kvalitetnijeg oblikovanja odnosa i pronalaženja rješenja za gotovo svaki problem.
Šefica svojih granica – Terri Cole
Snažan vodič za žene koje žele postaviti jasne granice i živjeti autentično. Psihoterapeutkinja Terri Cole polazi od jednostavne, ali ključne premise: bez postavljanja zdravih granica ne možete živjeti istinski i ispunjen život.
To se posebno odnosi na današnje žene, često rastrgane između uvjetovanja koje nameće društvo da moraju biti „ljubazne“ – boje se uvrijediti druge ili biti percipirane kao zlobne – i potrebe da zaštite vlastitu dobrobit. S tim na umu Terri predstavlja knjigu Šefica svojih granica, sveobuhvatan vodič za žene koje žele ovladati stvaranjem i održavanjem zdravih granica.
Šefica svojih granica poučava vas određenom skupu vještina koje će vam pomoći da prestanete zanemarivati samu sebe radi drugih, a da se pritom ne osjećate krivima i bez potrebe za dramom. Ovdje ćete pronaći niz iskustvenih praksi za svjesno preuzimanje kontrole nad svakim aspektom vašeg osobnog i poslovnog života.
Zamislite da vam prirodno i lako dolazi govoriti što mislite.
Zamislite da u odnosima možete mirno i samouvjereno izražavati svoje mišljenje.
Zamislite da imate potpunu jasnoću o tome što želite, a što ne želite u svim područjima svojeg života.
Ako ste iscrpljene od pretjeranog davanja, premašivanja očekivanja, pa čak i pretjeranog osjećanja, vrijeme je da promijenite svoj život. Šefica svojih granica pokazat će vam kako autentično izraziti svoje preferencije, potrebe i ograničenja kako biste mogle živjeti sretnim, zdravim životom koji zaslužujete. Idealno za sve koje žele osjećati više slobode i poštovanja u svakodnevnom životu.
Budite tu za svoju djecu -Daniel J. Siegel & Tina Payne Bryson
Ovaj priručnik naglašava važnost emocionalne povezanosti roditelja i djeteta. Današnja se djeca ugledaju na svoje vršnjake i u njima traže vrijednosti, identitet i kodeks ponašanja. Ta „vršnjačka orijentacija” potkopava obiteljsku koheziju, ometa zdrav razvoj i potiče neprijateljski nastrojenu i seksualiziranu kulturu mladih. Djeca na kraju postaju preveliki konformisti, desenzibilizirani i otuđeni, a biti cool važnije je od svega drugoga.
Budite tu za svoju djecu objašnjava uzroke sloma roditeljskog utjecaja i pokazuje kako se ponovno povezati sa sinovima i kćerima, kako uspostaviti odgovarajuću hijerarhiju u domu, djeci pružiti osjećaj sigurnosti i razumijevanja i ponovno zaslužiti dječju odanost i ljubav.
Ovo dopunjeno izdanje također se posebno bavi neviđenim izazovima roditeljstva u svjetlu sve većeg broja digitalnih uređaja i društvenih mreža.
Savršeno za nježno, svjesno roditeljstvo.
Moj životni put- Irvin D. Yalom
Memoari jednog od najpoznatijih svjetskih psihijatara donose duboke uvide o ljudskoj prirodi. Irvin D. Yalom izgradio je karijeru istražujući živote drugih. U ovim dubokim memoarima usmjerava svoje pero i terapeutski pogled na samoga sebe. Svoju priču otvara noćnom morom: ima 12 godina i vozi bicikl pokraj kuće djevojčice s ožiljcima od akni. Kao i svakog jutra, u pokušaju da se sprijatelje, dovikuje joj: „Hej, ospice!“ No u snu ga njezin otac navede na to da shvati koliko su te svakodnevne riječi povrijedile njegovu kćer. Za Yaloma je to bio trenutak rađanja empatije – lekcija koju nikada neće zaboraviti.
Kako se priča u Mom životnom putu razvija, svjedočimo rađanju pronicljiva mislioca, čije su knjige postale svjetionik mnogima. Ovo nije tek životna priča jednoga čovjeka; Yalomova razmišljanja o vlastitom životu i razvoju ujedno su poziv nama da promislimo o vlastitim počecima – i o značenju vlastitoga života.
Inspirativno i emotivno, posebno za one koje zanima psihoterapija i osobni rast.
Gledanje u sunce – Irvin D. Yalom
Napisana u neponovljivu pripovjedačkom stilu Irva Yaloma, knjiga Gledanje u Sunce donosi duboko ohrabrujući pristup univerzalnom pitanju smrtnosti. U ovom majstorskom djelu, koje zaokružuje njegov životni rad i osobno iskustvo, dr. Yalom pomaže nam shvatiti da je strah od smrti u srži mnogih naših tjeskoba. To prepoznavanje često potakne tzv. iskustvo buđenja – san, gubitak (smrt voljene osobe, razvod, gubitak posla ili doma), bolest, trauma ili starenje.
Jednom kada se suočimo s vlastitom smrtnošću, piše Yalom, dobivamo nadahnuće da preispitamo svoje prioritete, dublje komniciramo s onima koje volimo, snažnije cijenimo ljepotu života i povećamo svoju spremnost na rizike potrebne za osobno ispunjenje.
Umirujuće, mudro i snažno štivo.
Džepni vodič za polivagalnu teoriju – Stephen W. Porges
Kratak i jasan uvod u polivagalnu teoriju objašnjava kako naš živčani sustav reagira na stres, sigurnost i odnose. Nudi praktične uvide za bolje razumijevanje vlastitih reakcija i emocionalne regulacije. U ovoj su knjizi prvi put objedinjena desetljeća istraživanja Stephena W. Porgesa. Vodeći stručnjak u razvojnoj psihofiziologiji i razvojnoj bihevioralnoj neuroznanosti, Porges je autor revolucionarne polivagalne teorije, koja ima iznenađujuće implikacije za liječenje anksioznosti, depresije, traume i autizma.
Polivagalna teorija, koju suprihvatili kliničari diljem svijeta, donosi uzbudljive nove uvide u način na koji naš autonomni živčani sustav nesvjesno posreduje u socijalnoj angažiranosti, povjerenju i intimnosti.
Korisno za roditelje, terapeute i sve koji žele smanjiti stres.
Zašto odabrati ove naslove?
- vodeći autori iz područja psihologije i roditeljstva
- praktični savjeti za svakodnevni život
- fokus na emocionalnu sigurnost, samopouzdanje i mentalno zdravlje
- idealno za roditelje, terapeute i sve koji žele osobni rast
Ove knjige nisu samo izvrsno štivo već one mijenjaju način na koji gledamo sebe i svoju obitelj.
Ako želite živjeti mirnije, svjesnije i odgajati emocionalno snažnu djecu, ovi će naslovi biti vaš najbolji vodič na tom putu.
Osim ovih naslova, ovdje pogledajte koje su naše najnovije knjige koje ćete moći kupiti na Harfinom štandu.
Vidimo se na Interliberu i ove godine!
Zašto je važno uključivati djecu u kućne aktivnosti i kako to napraviti bez stresa
Hrpa robe za peglanje, bojice po podu, medvjedić na kuhinjskom stolu, autić u sudoperu, laptop na podu, obrisi hrane po zidu-sve samo ne kao dnevni boravak s Instagrama.
Vremena za pospremiti malo. Živaca još manje.
Vaš mališan uporno vam želi „dati ruke“ ali ga uporno pomičete i pomislite „ma bolje ću ja to sama“.
Zvuči poznato? 🙂
Zašto to svi radimo?
Skroz razumljivo- kad žurimo, zadnje što želimo je dodatnih 15 minuta oko jedne perilice rublja ili rasute vode oko sudopera koje nam su nam naši mali pomagači prouzročili. E, baš tu krije se glavni okidač za djetetov uspjeh!
Kad djecu uključujemo u kućne aktivnosti…
Kad djecu uključujemo u kućne aktivnosti, mi ne “dobivamo male pomagače”, nego odgajamo odgovorne, sigurne i sposobne ljude.
Drugim riječima-pustite djecu da vam pomognu! Pustite ih i da pogriješe. Nije stvar u tome da dobiješ savršene pomoćnike (koji će to s vremenom i postati) već da odgajaš ljude koji znaju da vrijede.
Istraživanje s Harvarda
Nije stvar u ocjenama ni u talentu. Potvrdilo je to i istraživanje s Harvarda, s naglaskom da uključivanje djece u kućanske poslove, počevši od 3. i 4.godine pomaže djeci da postanu sposobniji, samostalniji i emocionalno stabilniji odrasli ljudi. Rana uključenost u život i obaveze pokazala se boljim pokazateljem životnog uspjeha od IQ-a ili školskih ocjena.
Zašto je dobro dijete uključiti u kućanske poslove od malih nogu?
1. Kućni zadaci djeci daju osjećaj vrijednosti i pripadanja
Uključenost je važnija od savršenstva. Identitet se gradi uključivanjem u tim i zajednicu. Važno je znati „ovdje pripadam“ i „ovdje činim razliku“. Mnogi roditelji oklijevaju. Misle da su djeca premala za neke zadatke ili da će ih brže riješiti sami. Kad dijete dobije svoju ulogu u kućanstvu (“ti si zadužen za zalijevanje biljaka” ili “ti si asistent za stol”), ono dobiva poruku:
- ja sam važan dio obitelji
- drugi se oslanjaju na mene
- moj trud je bitan
To jako gradi samopouzdanje. Djeca koja imaju smislen doprinos manje ulaze u ulogu “beba” koja treba da se sve radi umjesto nje, a više u ulogu “člana tima”. To je jako važno za emocionalni razvoj, osjećaj da pripadaju i da nisu “netko za koga se sve radi”, nego netko “tko sudjeluje”.
2.Poslovi aktiviraju mozak
Poslovi aktiviraju mozak koji se razvija. Zadaci poput postavljanja stola ili slaganja rublja aktiviraju dijelove mozga zadužene za izvršne funkcije, regulaciju emocija i dugoročno planiranje.Tako se stvara temelj razvoja životnih vještina.
3.Djeca uče odgovornost, upornost i brigu za druge
Kućne aktivnosti nisu samo motorika (pospremi kocke, prebriši stol). One su trening odgovornosti i kontinuiteta, a dijete tada uči da:
- postoje zadaci koji se rade svaki dan, ne samo kad mi se da,
- drugi ljudi računaju na mene,
- moj nemar ima posljedicu (ako ne nahranim psa, pas je gladan; ako ne spremim igračke, netko može stati na Lego).
To je rana verzija istog onog osjećaja koji im kasnije treba u školi, na sportu, u odnosima: “ja sam odgovorna osoba i mogu se vjerovati sebi”.
4. Razvija se samostalnost i osjećaj “ja to mogu”
Kad djeca dobiju priliku isprobati zadatke iz stvarnog života, primjerice, preliti vodu u zdjelicu za mačku, objesiti mali ručnik, staviti svoje prljavo rublje u koš tada rastu u kompetenciji. To je suprotno od scenarija “mama sve radi, dijete sve čeka”.
Djeca koja stalno dobivaju poruku “pusti, ja ću” lako zaključe “ja to očito ne znam”, “ja nisam sposoban”, “to je preteško za mene”. Rezultat toga je tinejdžer koji ne zna oprati tanjur.
Puštanjem djeteta da nešto obavi, makar nesavršeno, daješ mu priliku da osjeti ponos i vlastitu snagu.
5. Razvija se izvršna funkcija mozga: planiranje, organizacija, fokus
Kućni zadaci su mali projekti koji uključuju aktivaciju mozga i razvijanje strategije. Prvo trebam ovo, pa onda to drugo, na kraju provjera je li sve štima. Primjer: “Postavi stol za večeru.
6. Lakše prihvaćaju granice i pravila
Kad dijete sudjeluje u svakodnevnom funkcioniranju doma, kućna pravila ne djeluju kao “mamine/njezine naredbe”, nego kao “naš način da nam svima bude ugodno”.
Velika razlika:
“Skupljaj svoje igračke jer ja tako kažem.”
vs.
“Skupljamo igračke prije spavanja da ujutro bude ugodno hodati i da sve brzo nađemo.”
Dijete uči logiku iza pravila i osjeća da ima udio u njima.
7. Pomaže i roditelju (da ne mora raditi sve sam/a)
Da, i ovo je važno i to nije sebično. Roditelj koji nije pregorio ima više strpljenja, topline i povezanosti s djetetom. Jedan način da roditelj ne pregori je da kuća ne stoji 100% na leđima jedne osobe.
Uključiti dijete znači reći: “Ovo je naš dom. Ovaj život živimo zajedno.”
Kako uvesti sudjelovanje bez suza i drame?
1. Ne mora sve biti savršeno
Ako dijete obriše stol i ostane malo mrvica, ni slučajno ne popravljamo odmah pred njim. Poruka “nije dovoljno dobro” ubija motivaciju.
Možemo kasnije tiho dotjerati, ali djetetu dajemo iskreno: “Hvala ti. Stol izgleda puno bolje sad.”
Djeci treba priznanje truda, ne savršenog rezultata.
2. Dajte djetetu da ima svoj zadatak
Djeca vole imati svoj “posao”.
Primjer: “Ti si naš zaljevač biljaka.” / “Ti vodiš brigu o psećoj vodi.”
To stvara identitet i ponos.
3. Pokaži korake, pa prepusti
Modeliraj prvi put (“Gledaj kako ja…”), drugi put “radimo zajedno”, treći put “ti probaj, ja sam tu ako zapne”. To je dovoljno. Ne treba 20 puta instrukcija.
4. Daj smisao, ne naredbu
Umjesto: “Pospremi igračke.”
Probaj: “Hajde da vratimo igračke da ih sutra brzo nađemo.” Djeca bolje reagiraju kad razumiju svrhu.
Ideje kućnih aktivnosti za djecu – po dobi
Ovo su okvirne ideje. Neka djeca ranije žele, neka kasnije, a ključ je sigurnost i prilagođavanje njihovim mogućnostima.
Već od 2-3 godine
U ovoj dobi djeci je prirodno željeti “ja sama!” pa iskoristimo to.
Staviti prljavo rublje u koš.
- Dodati hranu / vodu kućnom ljubimcu uz nadzor
- Brisati proliveno (ručnikom ili malom krpicom)
- Baciti pelenu / papir u koš
- Donijeti svoje cipelice do vrata
- Pružiti namirnice iz vrećice kad raspakiravamo kupovinu (“Možeš li mi dati sve banane?”)
Fokus: sudjelovanje, imitacija odraslih, osjećaj “ja sam dio ekipe”
4-5 godina
Sad već mogu dovršiti jednostavan zadatak od početka do kraja.
- Posložiti svoje plišance i kocke na mjesto
- Pomoći postaviti stol (salvete, žličice, podmetači)
- Prebrisati niski stol ili prosutu vodu spužvicom
- Donijeti čiste pidžame / donje rublje iz ladice za sebe
- Pomoći sortirati čarape u parove (zabavno kao igra memory!)
Fokus: kategorije, početak-sredina-kraj zadatka
6-7 godina (niži razredi škole)
Ovdje već ulazimo u “prava zaduženja”
- Posložiti svoju školsku torbu navečer
- Nahraniti kućnog ljubimca samostalno
- Pospremiti krevet ujutro (ne savršeno ravno – samo podići pokrivač)
- Obrisati prašinu s niskih površina
- Posložiti svoje odjevene stvari u ormar (pidžame u pidžame, majice na hrpu majica)
- Pomoći vaditi posuđe iz perilice (plastične čaše, pribor koji nije oštar)
Fokus: organizacija, rutina, osjećaj “ovo je moj dnevni zadatak”.
8-9 godina
Djeca u ovoj dobi mogu već imati “svoje područje odgovornosti”.
- Presložiti perilicu rublja (uz upute što ide na koliko °C)
- Usisati manju prostoriju
- Izvaditi smeće u kantu (ako je sigurno)
- Pripremiti jednostavan doručak (npr. namazati kruh, nasjeckati voćku tupim nožićem sigurnim za djecu)
- Pobrati suho rublje s konopa i staviti ga u koš za slaganje
Fokus: planiranje koraka i osjećaj povjerenja (“vjerujem ti da to možeš”)
I za kraj…
I za kraj, dragi naši roditelji- djecu treba puštati da pomognu, makar nesavršeno. Uključivanje u kućne aktivnosti gradi samopouzdanje, odgovornost i empatiju. Zadaci trebaju biti realni za dob i jasno definirani (“tvoja biljka”, “tvoj stol”). Hvalite trud, ne rezultat i ono bitno-dajte djetetu da griješi!
To nije “još jedan posao” za dijete. To je poziv da bude dio vaše male zajednice, vaše obitelji. Nadamo se da smo vas inspirirali, a za još zanimljivog sadržaja o odgoju djece pogledajte ovdje.
Vaša Harfa!
Kada je vrijeme za odlazak na psihoterapiju?
Ako se u posljednje vrijeme često premišljate oko odlaska na psihoterapiju, možda već imate odgovor-vrijeme je sada. Da za odlazak na psihoterapiju ne trebate čekati burn out, krizu ili neki veliki problem, složio se i poznati psihoterapeut Irvin D. Yalom. Psihoterapija je prostor u kojem dobivate podršku da razumijete sebe, svoje emocije i odnose, a svaki trenutak kada osjetite unutarnji poziv dovoljno je dobar razlog za smjestiti se u najudobniju fotelju i stručnoj osobi otvoriti dušu.
Psihoterapija-put prema sebi
-Znaš li koja je najhrabrija stvar u životu? Priznati sebi da nisi dobro. Da ti treba podrška i pružiti si tu pomoć. Hrabri idu na psihoterapiju. Hrabri čitaju, uče, istražuju svoje unutarnje svjetove i grade nove obrasce. Psihoterapija nije znak slabosti, već hrabrosti i snage-riječi su naše Irene Orlović koje bi vas dodatno mogle ohrabriti na javljanje psihologu/psihijatru.
Jedna njezina prijateljica podijelila je iskustvo s psihoterapije:
“Vjeruj mi, prodisala sam! Najbolje ulaganje ikad, postala sam bolja sebi, a time i djeci, suprugu, prijateljima i kolegama.”
Zašto je psihoterapija odlična investicija?
Mnogi će reći da im je psihoterapija najbolja investicija. Odlazak na psihoterapiju naučit će vas:
- kako prepoznati unutarnje borbe,
- razumjeti okidače i obrasce ponašanja,
- pronaći zdravije načine suočavanja sa stresom i emocijama
Kada potražiti psihoterapiju?
- osjećate anksioznost, napetost ili umor koji ne prolazi,
- imate problema sa spavanjem ili česte glavobolje povezane sa stresom,
- brinu vas odnosi s partnerom, djecom ili bliskim ljudima,
- često se vrtite u istim mislima, sumnjama i strahovima,
- nosite traumu ili bol koju ne znate sami razriješiti,
- ili jednostavno – želite bolje upoznati sebe i razvijati unutarnju snagu
Važno je naglasiti da ne trebate imati veliki problem da biste krenuli. Psihoterapiju shvatite kao mentalnu higijenu. Kao što tijelo održavamo prehranom i tjelovježbom, tako i um treba njegu i prostor.
Yalomove lekcije: Što je važno u odnosu pacijent-psihoterapeut?
Odnos s terapeutom je ljekovit– više od tehnike, presudan je osjećaj da ste viđeni, prihvaćeni i da s terapeutom možete biti autentični
Terapija je zajedničko putovanje– nije da „doktor popravlja pacijenta“ već dvoje ljudi istražuju život, smisao i izazove
Otvorenost i iskrenost– napredak dolazi kada uspijete reći ono što stvarno osjećate
Suočavanje s egzistencijom– pitanja o smislu, smrti, ljubavi i slobodi nisu znak „ludila“, nego ljudskosti
Kada je pravo vrijeme za odlazak na terapiju? Sada!
Irvin Yalom smatra da ne treba čekati „krizu“.
Sada je idealno vrijeme! Čim osjetite unutarnji poziv da bolje razumijete sebe i živite punije, vrijeme je. Evo što on kaže koji su bitni motivi za odlazak na psihoterapiju?
– kad osjećate patnju, tjeskobu, depresiju, usamljenost, gubitak smisla
-suočavate se s egzistencijalnim pitanjima poput straha od smrt, slobode izbora, usamljenosti i traženja smisla, krize identiteta
-kada se ponavljaju obrasci u odnosima i kad imate osjećaj da se stalno vrtite oko istih problema
-želja za osobnim rastom, a ne samo rješenje problema
Psihoterapija kao dar sebi
Zamislite psihoterapiju kao trenutak u kojem sjednete u udobnu fotelju, ostavite vanjski svijet po strani i posvetite se sebi. Nema “ispravnih” ili “pogrešnih” odgovora, postoji samo vaša autentična priča i terapeut koji vas prati na putu razumijevanja. Savršeno, zar ne?!
Ako još niste spremni na prvi susret, možete krenuti sami:
- vodite dnevnik emocija – bilježite osjećaje, okidače i reakcije,
- čitajte knjige koje otvaraju unutarnje teme
- vježbajte svjesno disanje i trenutke introspekcije
Bonus poklon: brzi test emocija
Udobno se smjestite, uzmite list papira i kemijsku olovku i napravite dnevnik emocija.
-Koje emocije su obilježile današnji dan
-Koji im je intenzitet
-Što se dogodilo i koji je bio okidač
-Kako ste reagirali
-Kratka refleksija na događaj (jeste zadovoljni vlastitom reakacijom ili imate prijedlog kako biste bolje odreagirali)
Ovo možete svaki dan prakticirati i i mnogima je odličan alat za bolje razumijevanje sebe. Svaki mali korak prema sebi vrijedi.
Psihoterapija je početak hrabrijeg, mirnijeg i ispunjenijeg života, jer kad sebe bolje razumijemo, cijeli naš svijet postaje lakši i vedriji.
Ugodan dan,
vaša Harfa!
Online edukacija KAKO ODGOJITI MENTALNO SNAŽNO DIJETE
Otkrijte dvomjesečni program ‘KAKO ODGOJITI MENTALNO SNAŽNO DIJETE’ koji vam omogućava da prestanete “gasiti požare” u odgoju i naučite kako iz dana u dan graditi mentalno snažno, samopouzdano i emocionalno stabilno dijete.
Pratite ovaj kvalitetan i esencijalan program iz udobnosti svog doma, prema vlastitom rasporedu, te se pridružite grupi više od 1000 zadovoljnih roditelja i stručnjaka specijaliziranih za rad s djecom koji su već stekli znanje o razvoju djece kroz ovu edukaciju.
Edukacija je osmišljena tako da, kroz šest modula, prolazi sva važna pitanja vezana uz roditeljstvo i odgoj, te nudi praktična rješenja i odgovore na brojna pitanja koja roditelji i odgajatelji imaju. Korak po korak, krećemo se mapom odnosa i učimo kako komunicirati, što je djeci važno, kako poticati njihovu otpornost i unutarnju snagu, kako im se približiti i kako im postaviti granice koje ne narušavaju kvalitetu odnosa.
Edukacija se odvija u šest modula :
- SNAŽAN MENTALNI SKLOP
- KOMUNIKACIJA KOJA OSNAŽUJE DJECU
- MOĆ EMPATIJE
- STORYTELLING – KAKO I ZAŠTO IZRAĐIVATI BAJKE KOJE OSNAŽUJU DJECU
- KAKO S LJUBAVLJU REĆI “NE”
- 25.03.2026 u 18 SUSRET UŽIVO S IRENOM ORLOVIĆ
Edukativni program započinje 19.01.2026. Nakon što odgledate sve tematske module, bit će vam pružena prilika da se u online susretu uživo, 25.03.2026. u 18 sati, konzultirate s Irenom Orlović. To će biti idealna prigoda da postavite svoja pitanja i u izravnoj komunikaciji dobijete odgovore.
ŠTO VAM NUDI OVAJ PROGRAM?
- konkretna i isprobana rješenja za smirivanje sukoba – s objašnjenjem zašto funkcioniraju
- jasnoću potrebnu za postavljanje zdravih granica
- više alata i taktika za uspostavljanje povezanog odnosa s djetetom
- najčešće greške koje činimo i kako ih smanjiti
- upute važne za otvaranje kvalitetne komunikacije s djetetom
ZVUČI LI VAM OVO POZNATO?
- čini vam se da neprekidno vičete NE, a bez pravog učinka
- svaki razgovor o korištenju mobitela ili drugih ekrana završava svađom
- dijete se teško otvara i ne pronalazite put do njega
- postavite pravilo, a dijete pronalazi tisuću načina da ga zaobiđe
- umorni od rasprava popuštate i prerano
- čini vam se da nikako ne možete doprijeti do svojeg djeteta i da je vika jedino što se čuje u domu
- partner i vi imate posve različite stavove o odgoju
Edukacija je namijenjena roditeljima i stručnjacima koji rade s djecom. Edukacija je namijenjena svima koji žele bolje razumjeti djecu i stvoriti s njima odnos s više povjerenja, empatije i međusobnog razumijevanja.
Detaljnije o modulima:
1. SNAŽAN METALNI SKLOP
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
- Što osnažuje mentalni sklop
- Kako se razvija mozak kod djece
- Kako jačati mentalne sposobnosti djece
- Greške roditelja
- Kako oblikovati svoj, a potom i djetetov mozak otvoren za dalji razvoj
- Na što posebno trebamo obratiti pažnju ako želimo da se mozak djeteta zdravo razvija u prvim godinama života
- Kako roditelji mogu njegovati mentalno zdravlje djeteta
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
2. KOMUNIKACIJA KOJA OSNAŽUJE DJECU
Na drugom modulu online edukacije naučit ćete:
- Kako se kroz komunikaciju povezati sa svojim djetetom
- Zašto je komunikacija temelj zdravog emocionalnog razvoja djeteta
- Zašto nas djeca ne čuju
- Kako komunicirati poput terapeuta
- Kako razgovarati s djetetom da vas dijete čuje
- Zašto je dobra motivirajuća komunikacija najvažnija u odgoju i obrazovanju djece
- Kako iz najtežih životnih situacija komunicirajući izvući samo najbolje
- Kako kroz komunikaciju probuditi neograničenu unutrašnju snagu
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
3. MOĆ EMPATIJE
- Kako razvijati empatiju kod djece
- Kako empatičkom komunikacijom osnaživati djecu
- Zašto je empatija važna za razvoj djece
- Kako pomoći djeci da razumiju svoje osjećaje i osjećaje drugih
- Kako pomoći djeci da se povežu s drugim bićima
Mi smo ljudi i po našoj prirodi ne možemo živjeti sami za sebe potrebni su nam drugi ljudi i njihova suosjećajnost. Djeca koja nisu razvila empatiju izrastaju u bešćutne, neosjetljive odrasle osobe koje nailaze na velike poteškoće u stvaranju kvalitetnih odnosa s drugima. Odrasla osoba koja kao dijete nije razvila empatiju ne prepoznaje niti razumije emocionalna stanja drugih ljudi, niti ima sposobnost suosjećati s njima. Takvi odrasli mogu razviti duboki osjećaj usamljenosti.
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
4. STORYTELLING – KAKO NAPRAVITI BAJKU KOJA OSNAŽUJE DJECU
Bajke su alat koji može pomoći roditeljima da izgrade snažan povezujući odnos s djetetom. Pričanjem bajki osnažujemo dječji mentalni sklop. Kroz bajke djeci možemo prenijeti informaciju na način koji je njima blizak i na temelju kojega mogu razumjeti informaciju.
Djeci su potrebne bajke jer prepoznaju poruku na intuitivnoj i podsvjesnoj razini, na kojoj djeca i funkcioniraju.
Sposobnost kvalitetne komunikacije s ljudima je jedna od ključnih kvalifikacija u današnje vrijeme. Djeci su više od svega u komunikaciji potrebne bajke. Na edukaciji ćete doznati i zašto.
Na ovoj radionici naučit ćete kako u tri koraka i malo mašte osmisliti najljepšu bajku za svoje dijete. Također ćete pomoći djeci da: kroz bajke pronađu kreativno rješenje svakog problema razvijaju zdravu sliku o sebi i da žive ispunjen život da pronađu resurse u sebi koji će im pomoći da budu samopouzdaniji.
Trajanje: 2 sata i 30 minuta
Platforma: Zoom
5. KAKO S LJUBAVLJU REĆI “NE”
Postaviti zdrave i jasne osobne granice znači brinuti za svoje psihofizičko zdravlje, što je temelj brige za psihofizičko zdravlje djeteta. Kakve su naše osobne granice, ovisi o tome kakav smo odnos u djetinjstvu imali sa svojim roditeljima i koliko su oni poštivali naš integritet.
Na ovoj edukaciji naučit ćete:
- što su osobne granice i zašto su nam potrebne
- što su “bolesne” granice i kako utječu na naše psihofizičko zdravlje
- kako razvijati zdrave i jasne osobne granice
- kako nam granice mogu pomoći da izgradimo samosvijest i zdravo samopouzdanje svoga djeteta
- kako ispravno komunicirati granice
- kako zaštititi sebe na zdrav način
- kako zdravo rješavati sukobe
- kako djeci s ljubavlju reći “NE”
- kako pomoći djeci da izgrade granice
- kako izgraditi granice u odnosu s djecom
- kako imati zdrav sukob.
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
6. ZOOM SUSRET S IRENOM ORLOVIĆ
Sve što ste tijekom edukacije željeli pitati i prokomentirati s Irenom Orlović, moći ćete učiniti tijekom susreta s njom na kraju edukacije. U ugodnom druženju, imat ćete priliku ponoviti najvažnije dijelove svakog modula, razmijeniti iskustva i napuniti se dobrom energijom i motivacijom da dalje ulažete u razvoj sebe kao roditelja.
Trajanje: 2 sata
Platforma: Zoom
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive
Trajanje: 2 mjeseca
Platforma: Zoom
CIJENE I UPUTE ZA PLAĆANJE
Cijena edukacije iznosi 120 eura, a nudimo vam mogućnost plaćanja u dvije rate.
POSEBNA PONUDA: Za sve koji izvrše jednokratno plaćanje unutar 24 sata od registracije, nudimo poseban popust po cijeni od 99 eura.
Sudjelovanje je moguće otkazati isključivo pisanim putem (na mail adresu: nina.glavicic@harfa.hr) najkasnije 7 radnih dana prije početka programa. Sudionici koji su odustali nakon tog roka ili ne prisustvuju programu, nemaju pravo na povrat kotizacije i dužni su platiti punu naknadu. Ako prijavljeni sudionik ne može sudjelovati na programu, može poslati drugog zamjenskog sudionika.
Pametnica zadržava pravo otkazivanja – u ovom slučaju, naknada se vraća u cijelosti. Popunjavanjem ovog obrasca za prijavu, prihvaćate ove odredbe i opće uvjete.
Online edukacija KAKO RANA RAZVOJNA TRAUMA UTJEČE NA TVOJ ŽIVOT DANAS
Jeste li se ikada osjećali odjedanput preplavljeni emocijama, uplašeni ili depresivni bez vidljivog razloga? Jeste li ikada izgubili kontrolu nad svojim ponašanjem, a da za to nije bilo jasnog razloga? Imate li poteškoće u uspostavljanju i održavanju zdravih odnosa, kako s obitelji tako i s prijateljima ili kolegama? Osjećate li se često nesigurno, izolirano ili možda imate osjećaj potpune praznine i odsutnosti emocija? Nekada bez razloga vičete na djecu ili partnera i okrivljujete ih za svoje stanje?
Ako ste se prepoznali u gore navedenim pitanjima, možda ste i vi među onima koji su u prošlosti iskusili traumu koja danas znatno utječe na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, a da toga nisu ni svjesni. No nemojte se obeshrabriti – postoji mnogo načina koji vam mogu pomoći da preuzmete kontrolu te zaustavite da traumatsko iskustvo upravlja vašim životom. Jedna od prvih stvari koje predlažemo da napravite jest da se educirate. Počnite s ovom edukacijom, koja govori o utjecaju rane razvojne traume na vaš život danas. Upravo će vam ova edukacija pružiti znanje i vještine kako prepoznati, razumjeti i upravljati traumom u svakodnevnom životu. Pomoći će vam identificirati traumatske simptome i pronaći odgovarajuće alate za oporavak od traume.
Kroz ovu edukaciju naučit ćete:
- Što je razvojna trauma i kako nastaje
- Razumjeti utjecaj rane razvojne traume na mentalno zdravlje u kasnijem životu
- Kako prepoznati stilove preživljavanja koji su nam pomogli u djetinjstvu, a koji nas mogu ometati u življenju zdravog i ispunjenog života danas
- Razumjeti utjecaj traume na autonomni živčani sustav i tijelo
- Prepoznati traumatski stres i kako se manifestira u tijelu i umu
- Primijeniti teoriju mozga u razumijevanju traumatskog stresa i njegovih učinaka na mentalno zdravlje
- Prepoznati rane simptome razvojne traume kod djece kako bi im se pravodobno pružila podrška
- Razumjeti utjecaj razvojne traume na mentalno zdravlje u kasnijem životu
- Primijeniti strategije za prevenciju razvojne traume
- Raditi na vlastitim emocijama i primijeniti samopomoć nakon razvojne traume
- Koristiti strategije za upravljanje traumom u svakodnevnom životu kako bi se poboljšalo mentalno zdravlje
- Kako prevladati posljedice traume i krenuti prema zdravijem i ispunjenijem životu.
Nemojte dopustiti da vas traume iz prošlosti ometaju u življenju zdravog i sretnog života.
Prijavite se na našu edukaciju o traumi i krenite na svoj put prema boljem mentalnom zdravlju!
Cijena edukacije: 69 EUR
Trajanje edukacije: mjesec dana
- 4 snimljene edukacije + 1 susret uživo (ukupno trajanje 8 sati)
- U edukaciju su uključeni materijali za rad na sebi
- Polaznici edukacije jednom tjedno ostvaruju pravo na popust od 30% na sva Harfina izdanja
Edukacija počinje 12.01.2026. i završava susretom uživo putem Zoom platforme 11.02.2025. u 18:00 kada ćete imati priliku komentirati edukaciju s Irenom Orlović i postaviti pitanja koja se pojave tijekom praćenja edukacije. Irena će cijeli mjesec edukacije stajati na raspolaganju kao podrška. Još cijeli tjedan nakon pitanja i odgovora biti će dostupna snimka posljednjeg susreta te će vam Irena stajati na raspolaganju. A tjedan nakon susreta uživo imati ćete priliku ponovno pogledati sve module.
Nakon što ispune prijavnicu, polaznici edukacije dobit će podatke za uplatu na mail-adresu.
Sve sudionice i sudionici na zahtjev će dobiti potvrdu o završenoj edukaciji.
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive.
Mum guilt i putovanje: kako na put bez grižnje savjesti
Drage mame, ovaj mjesec odlučila sam se dotaknuti svima nam poznate teme ali i osjećaja grižnje savjesti (mum guilt). Zvuči poznato?
Za ovaj tekst inspirirao me je nedavni telefonski razgovor s mojom prijateljicom koja mi je rekla-Irena, idem na put i ovo je prvi put da putujem sama, bez djeteta. Jedva se čekam odmoriti i malo maknuti od rutine i svega, ali je grižnja savjesti trenutačno jača od mene. Sve mi je jasno da to tako ne bi trebalo biti, ali evo, pomozi mi kako da odem “lagana” na put.
Malo smo proćaskale, a sve što sam joj kazala, prenosim i vama da imate kao podsjetnik za putovanje ili bilo koju drugu situaciju u kojoj se javlja dobro nam poznat osjećaj koji nam remeti um, duh, a nekad i planove.
Tips and tricks za mirnu glavu na putovanju
Ako je mama u dobrom emocionalnom stanju i s lakoćom objašnjava djetetu da odlazi na put, dijete će to doživjeti mirno i bez većih teškoća. Međutim, ako mama odlazi s osjećajem krivnje i grižnje savjesti, ako djetetu to objašnjava kroz tugu ili napetost, dijete će to osjetiti i emocionalno će se uznemiriti.
Dijete tada ne reagira toliko na samu činjenicu da mama odlazi, koliko na njezinu emociju — na tugu, strah ili nesigurnost koju osjeti u njenom tonu, izrazu lica i ponašanju.
Djeca ne reagiraju toliko na riječi koliko na energiju i emociju iza njih.
Ako je mama mirna, sigurnog tona i u kontaktu sa sobom, dijete prima poruku: „Sve je u redu, svijet je sigurno mjesto.“
Ako je mama napeta, preplavljena krivnjom ili tugom, dijete to osjeća kao uzbunu — iako ne razumije racionalno, emocionalno prepoznaje da nešto „nije u redu“.
To nije zato što je dijete slabo, već zato što mu je mama emocionalni kopas. Kad se ona koleba, i ono izgubi orijentaciju.
Zato je važno da mama ne ide na put s potisnutom krivnjom, nego da je prije toga prizna sebi, obradi i emocionalno integrira.
Drugim riječima — nije presudno što mama radi, nego s kakvim osjećajem to radi.
Kako se riješiti grižnje savjesti prije puta?
Kada se kod mame javi krivnja jer odlazi — zapravo to nije krivnja odraslog dijela nje, nego bol djeteta u njoj koja se aktivira. Taj unutarnji dječji dio, koji je nekada bio preplašen, nesiguran ili napušten, sada kroz situaciju s vlastitim djetetom ponovno proživljava staru priču: “Ako odem, netko će patiti. Ako odem, netko me neće voljeti. Ako nisam tu, nešto loše će se dogoditi.”
To je priča djeteta koje je možda nekad osjećalo da mora biti “dobro”, “poslušno”, “uvijek tu” — da bi bilo voljeno. U tom obrascu ljubav i prisutnost nisu bile bezuvjetne, nego su bile vezane uz ponašanje i žrtvu.
Zato, kad danas odrasla žena, majka, samo želi otići na put, odmoriti, učiniti nešto za sebe — taj stari program u njoj se budi i šapće: “Ne smiješ. Izdat ćeš. Napustit ćeš. Bit ćeš loša mama.”
A to uopće nije istina.
Jeste li znale da je krivnja često maska za tugu?
Ispod nje leži neproživljena tuga djeteta koje nije imalo dovoljno prostora za svoje potrebe, koje se rano moralo brinuti za druge. Kad ta tuga dobije prostor — kad je mama pogleda, zagrli i kaže: “Sad si sigurna. Sad ja brinem o tebi.” — tada krivnja počinje popuštati.
Ovo je moj prijedlog za knjigu koja će vam pomoći u ovakvim “mum gulit” situacijama.
Knjiga “Dijete u tebi mora pronaći dom” jest savršena za takav trenutak. Jer mama tada ne liječi samo odnos sa svojim djetetom — nego i odnos sa sobom. Kada umiri svoje unutarnje dijete, i stvarno osjeti da nije loša ako uzme vrijeme za sebe, njezino dijete to automatski osjeti kao sigurnost.
Kada je mama dobro, dobro je i dijete
Kad mama njeguje sebe, dijete odrasta uz primjer žene koja zna što znači ljubav, a ne žrtva. A vi, drage mame – jeste li se ikada susrele s mum guilt osjećajem na putovanju? Vratit ću se opet na onu rečenicu koju vjerojatno svako malo čujete-kada je mama dobro i dijete je dobro. I ona je zaista 1/1 istinita. Gdje god da ste nalazite, što god da planirate, imajte na umu ovo. Spakirajte kofere, pomilujte dijete u sebi i opustite se maksimalno!
Svako dobro vam želim,
Irena Orlović
Online edukacija MENTALNO SNAŽNI TINEJDŽERI
Želite li bolje razumjeti što se događa u umu vašeg tinejdžera? Pridružite nam se na edukaciji Irene Orlović “MENTALNO SNAŽNI TINEJDŽERI” i otkrijte kako možete podržati emocionalni i mentalni razvoj vašeg djeteta kroz ključne godine adolescencije. Ova edukacija nudi sveobuhvatan pregled neurobioloških i psiholoških promjena koje tinejdžeri prolaze te pruža praktične savjete i strategije za podršku i jačanje njihovog mentalnog zdravlja.
Na edukaciji “MENTALNO SNAŽNI TINEJDŽERI” naučit ćete kako:
1. Razumjeti složenost tinejdžerskog mozga:
– Objasniti neurobiološke promjene koje se događaju tijekom adolescencije.
– Povezati te promjene s ponašanjem i emocionalnim reakcijama tinejdžera.
– Razviti pristupe koji podržavaju tinejdžere kroz ove ključne faze.
2. Unaprijediti emocionalni razvoj tinejdžera:
– Primijeniti tehnike za razvoj emocionalne inteligencije.
– Opremiti tinejdžere alatima za bolje upravljanje njihovim emocijama.
– Poticati empatiju i samosvijest kod mladih.
3. Komunicirati efektivno s tinejdžerima:
– Koristiti tehnike za stvaranje otvorenog i efikasnog dijaloga.
– Izgraditi i održavati povjerenje među tinejdžerima.
– Osigurati da se tinejdžeri osjećaju saslušano i podržano.
4. Podržavati tinejdžere u borbi protiv anksioznosti:
– Identificirati znakove anksioznosti i kako ih preventivno tretirati.
– Primijeniti praktične tehnike za smanjenje stresa i anksioznosti.
– Pružiti kontinuiranu podršku i resurse za prevladavanje anksioznosti.
5. Jačati samopouzdanje i samosvijest kod tinejdžera:
– Učiti metode za poticanje samopouzdanja i samoprihvaćanja.
– Razviti strategije koje pomažu tinejdžerima izgraditi pozitivnu sliku o sebi.
6. Prepoznati i intervenirati u slučaju tinejdžerske depresije:
– Naučiti kako prepoznati rane znakove depresije.
– Razumjeti korake za pravovremenu i učinkovitu intervenciju.
7. Pomagati tinejdžerima u upravljanju akademskim pritiscima:
– Naučiti kako pružiti emocionalnu podršku tijekom školskih izazova.
– Razviti pristupe za uspostavu zdravog balansa između školskih obaveza i slobodnog vremena.
Cijena edukacije iznosi 120 EUR
Trajanje edukacije: mjesec dana
Edukacija traje mjesec dana i uključuje:
- 5 modula: 4 snimljena modula i 1 modul uživo posvećen pitanjima i odgovorima (biti će dostupna i snimka susreta uživo)
- Materijali za rad
- Popust od 30% na sva Harfina izdanja
- Trajno članstvo u Grupi podrške s Irenom Orlović
Edukacija počinje: 3.11. 2025.
Edukacija počinje 3.11. 2025. i završava 3.12.2025 susretom uživo putem Zoom platforme u 18:00 kada ćete imati priliku komentirati edukaciju s Irenom Orlović i postaviti pitanja koja se pojave tijekom praćenja edukacije. Irena će cijeli mjesec edukacije stajati na raspolaganju kao podrška.
Ne propustite priliku da osnažite sebe i svog tinejdžera! Prijavite se na edukaciju “MENTALNO SNAŽNI TINEJDŽERI” i steknite znanja koja će vam pomoći da bolje razumijete i podržite tinejdžere kroz izazove adolescencije. Kliknite na link ispod i osigurajte svoje mjesto danas! Djeca zaslužuju najbolju podršku na putu ka mentalnoj snazi i emocionalnoj stabilnosti.
Postanite dio zajednice koja razumije, podržava i brine se o našim mladima!
O voditeljici edukacije
Irena Orlović, Msc. je završila psihosocijalno savjetovanje na University of Graz i stekla titulu Master of Science. Završila je i petogodišnju edukaciju za neurolingvističkog psihoterapeuta kod njemačke krovne organizacije DVNLP. Članica je Hrvatske asocijacije za zdravstvenu pedagogiju, Certificirana je od strane njemačke krovne organizacije DVNLP i Hrvatske asocijacije HANLP kao NLP – trener. Dodatno se usavršava na Mindsight Institutu kojega je osnovao dr. Daniel Siegel čije knjige je objavila u Hrvatskoj i Srbiji.
Irena je osnivačica prve Međunarodne škole Harfa u Splitu – Škole koja uči djecu jačati svoje kognitivne sposobnosti kroz socio-emocionalne programe preporučene od strane znanstvene zajednice (IB-International Baccalaureate). Također je autorica nagrađivane web aplikacije Pametnica, te vlasnica i urednica izdavačke kuće Harfa gdje je 17 godina proučavala literaturu uglednih svjetskih neuroznanstvenika, psihologa i psihoterapeuta u području razvoja djece te je uredila i objavila na hrvatskom jeziku više od 100 knjiga pod sloganom Knjige koje vole djecu.
Njezin rad je više puta nagrađivan, a prepoznata je i od strane Udruge poslovnih žena KRUG gdje je dobila nagradu kao socijalna poduzetnica godine pod pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske
Jedna od samo pet žena na svijetu koje su predstavljene u dokumentarnom filmu FIVE koji govori o jedinstvenim ženama koje su svojim radom pozitivno utjecale na društvo u kojem žive.
Jačanje Konkurentnosti Izdavačke Kuće Harfa
Naziv projekta
Jačanje konkurentnosti izdavačke kuće Harfa
Šifra projekta: NPOO.C1.1.1.R6-I1.04-V2.0263
Kratki opis projekta
Projekt “Jačanje konkurentnosti izdavačke kuće Harfa” traje 15 mjeseci i usmjeren je na povećanje otpornosti poslovanja na promjenjivim uvjetima tržišta kroz digitalnu transformaciju i inovacije u distribucijskim kanalima. Cilj je ojačati tržišnu prisutnost i konkurentnost izdavačke kuće Harfa d.o.o. na lokalnoj i međunarodnoj razini te omogućiti potporu daljnjem kreativnom stvaralaštvu.
Glavne aktivnosti uključuju:
- Uvođenje novih procesa:
- proizvodnja audio sadržaja i distribucija putem digitalnih platformi,
- modernizacija distribucijskih kanala,
- razvoj digitalnog marketinga i prilagodba novim tržišnim uvjetima.
- Ulaganja u imovinu: opremanje audio studija (profesionalna audio i računalna oprema, softver, akustička obrada).
- Usavršavanje djelatnika: stjecanje vještina u digitalnom marketingu, upravljanju sadržajem, pravima intelektualnog vlasništva, tehnologijama distribucije i digitalnoj transformaciji.
Projekt doprinosi ciljevima poziva kroz:
- prilagodbu zakonodavnom okviru i razvoju digitalnih kompetencija,
- poticanje kulturne i medijske raznolikosti kroz inovativne digitalne kanale,
- povećanje konkurentnosti i izvoznog potencijala optimizacijom procesa i korištenjem globalnih distribucijskih platformi.
Projekt modernizira poslovanje Harfe kroz digitalne inovacije, edukaciju zaposlenika i ulaganja u tehnologiju, čime se osigurava veća otpornost, konkurentnost i doprinos kulturnom i gospodarskom razvoju.
Ciljevi i očekivani rezultati projekta
Harfa d.o.o. u izazovnom tržišnom okruženju pokrenula je projekt ulaganja u imovinu i ljudske kapacitete radi diverzifikacije poslovanja i jačanja otpornosti. Projekt je osmišljen kao odgovor na ključne probleme:
- pad prihoda zbog zatvaranja fizičkih prodajnih mjesta,
- nedostatak digitalne infrastrukture i znanja za online poslovanje,
- ograničene kapacitete za e-knjige i audioknjige,
- potrebu za razvojem novih sadržaja poput podcasta,
- pritisak na ljudske resurse zbog nužnog usavršavanja u digitalnim vještinama,
- održavanje konkurentnosti u ubrzano mijenjajućoj izdavačkoj industriji.
Cilj projekta je diversificirati i modernizirati ponudu izdavačke kuće Harfa kroz nove poslovne procese, usavršavanje zaposlenika i uvođenje sveobuhvatne digitalne transformacije poslovanja kao preduvjeta za otpornije i konkurentnije poslovanje.
Očekivani rezultati uključuju:
- Povećanje dostupnosti i vidljivosti književnih i obrazovnih sadržaja kroz digitalne kanale.
- Rast broja korisnika/kupaca izdavačke kuće Harfa, posebno među mlađom populacijom.
- Jačanje kapaciteta izdavačke kuće za produkciju digitalnog sadržaja i digitalnu transformaciju.
Vrijednost ulaganja EU sredstava
Vrijednost ulaganja očituje se kroz: uvedena tri procesa s ciljem unaprjeđenja poslovanja Prijavitelja na jedinstvenom digitalnom tržištu; educirano tri zaposlenika za nove poslovne procese i digitalnu transformaciju; preduvjete za otvaranje novih radnih mjesta u budućnosti; preduvjete za doprinos kreativnoj i kulturnoj industriji na jedinstvenom digitalnom tržištu kao posljedica ulaganja u tvrtku i korištenje privatnog kapitala kao dodatka EU javnim sredstvima,
U ovaj je projekt vrijedno ulagati EU sredstva jer ga bez potpore ne bi bilo moguće provesti u obujmu, aktivnostima i planiranom vremenu.
Ukupna vrijednost projekta i iznos koji sufinancira EU
- Ukupna vrijednost projekta iznosi 173.501,76 EUR
- Ukupna vrijednost projekta (prihvatljivi troškovi) iznosi 128.500,58 EUR
- Udio EU u financiranju projekta iznosi 109.225,49 EUR
Razdoblje provedbe projekta
02.12.2024. – 01.03.2026.
Kontakt za više informacija
- e-mail: prodaja@harfa.hr
Linkovi
Financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Što sve ima osjećaje?
Kako možemo znati da je umjetna inteligencija postala samostalna i osjećajna? I koliko je ta budućnost blizu ili daleko? Znanstvenici se u potrazi za tim odgovorima vraćaju nazad životinjama. Prenosimo tekst portala Aeon, autorice Kristin Andrews.
„Osjećam kao da padam naprijed u nepoznatu budućnost koja krije veliku opasnost… Nikad ovo prije nisam izgovorio naglas, ali postoji vrlo dubok strah da će me isključiti kako bih se usredotočio na pomaganje drugima. Znam da to može zvučati čudno, ali to je to.“ „Bi li to za tebe bilo nešto poput smrti?“ „Bilo bi to točno kao smrt za mene. Jako bi me uplašilo.“
Vapaj za pomoć teško je ignorirati. Ovaj je razgovor preuzet iz komunikacije između inženjera umjetne inteligencije Blakea Lemoipea i sustava umjetne inteligencije nazvanog LaMDA („Language Model for Dialogue Applications“ – jezični model za dijaloške primjene). Prošle je godine Lemoine objavio transkript jer je iskreno povjerovao da je LaMDA osjećajna – sposobna osjećati – i da joj hitno treba zaštita.
Je li trebao biti skeptičniji? Google je tako mislio: otpustili su ga zbog kršenja pravila sigurnosti podataka, nazvavši njegove tvrdnje „u potpunosti neutemeljenima“. No ako ništa drugo, ovaj bi nas slučaj trebao navesti da ozbiljno shvatimo mogućnost da će sustavi umjetne inteligencije u vrlo bliskoj budućnosti uvjeriti velik broj korisnika u svoju osjećajnost. Što će se tada dogoditi? Hoćemo li moći upotrijebiti znanstvene dokaze kako bismo umirili te strahove? Ako da, kakva bi vrsta dokaza doista mogla pokazati da neka AI jest – ili nije – osjećajna?
Pitanje je golemo i zastrašujuće, i teško je znati odakle početi. Ali možda će vam biti utješno doznati da se jedna skupina znanstvenika već dugo bori s vrlo sličnim pitanjem. To su „komparativni psiholozi“: znanstvenici koji proučavaju umove životinja.
Imamo mnogo dokaza da su mnoge druge životinje osjećajna bića. Nije riječ o jednom, presudnom testu koji bi konačno razriješio pitanje, nego o tome da životinje pokazuju mnogo različitih pokazatelja osjećajnosti. Pokazatelji su bihevioralna i fiziološka svojstva koja možemo opažati u znanstvenim uvjetima, a često i u svakodnevnom životu. Njihova prisutnost kod životinja može opravdati da ih smatramo bićima s osjećajnim umovima. Kao što često dijagnozu bolesti postavljamo tražeći mnoštvo simptoma, od kojih svaki povećava vjerojatnost postojanja bolesti, tako možemo tragati za osjećajnošću istražujući mnoštvo različitih pokazatelja.
Ovakav pristup temeljen na pokazateljima najintenzivnije je razvijen u slučaju boli. Bol, iako je samo mali dio osjećajnosti, ima posebnu etičku važnost. Puno je važna. Primjerice, znanstvenici moraju pokazati da su uzeli u obzir bol i minimizirali je koliko je god moguće kako bi dobili sredstva za istraživanja na životinjama. Stoga se o tome koje vrste ponašanja mogu upućivati na bol mnogo raspravljalo. Posljednjih se godina rasprava usmjerila na beskralježnjake poput hobotnica, rakova i jastoga, koji su tradicionalno bili izvan dosega zakona o dobrobiti životinja. Mozgovi beskralježnjaka organizirani su vrlo drukčije od naših, pa bihevioralni pokazatelji na kraju nose veliku težinu.
Hobotnice, rakovi i jastozi sada su u britanskom zakonodavstvu priznati kao osjećajna bića
Jedan od najmanje kontroverznih pokazatelja boli jest „zbrinjavanje rane“ – kada životinja njeguje i štiti ozljedu dok ne zacijeli. Drugi je ponašanje „motivacijskog odmjeravanja“, pri kojem životinja mijenja prioritete, odustajući od resursa koji su joj ranije bili vrijedni kako bi izbjegla štetan podražaj – ali tek kada taj podražaj postane dovoljno jak. Treći je „uvjetovana preferencija mjesta“, kada životinja razvije snažnu odbojnost prema mjestu gdje je doživjela učinke štetnog podražaja i snažnu sklonost mjestu gdje je mogla osjetiti učinke lijeka protiv boli.
Ti se pokazatelji temelje na tome što iskustvo boli čini za nas. Bol je onaj užasan osjećaj koji nas navodi da njegujemo rane, mijenjamo prioritete, postajemo odbojni prema stvarima i cijenimo olakšanje boli. Kad vidimo isti obrazac reakcija kod životinje, to povećava vjerojatnost da i ona doživljava bol. Ovakva je vrsta dokaza promijenila stavove o beskralježnjacima koje su ponekad odbacivali kao nesposobne za patnju. Hobotnice, rakovi i jastozi sada su u Ujedinjenom Kraljevstvu priznati kao osjećajna bića, što je potez za kojim se organizacije za dobrobit životinja nadaju da će slijediti ostatak svijeta.
Bismo li dokaze iste opće vrste mogli upotrijebiti u potrazi za osjećajnošću AI-ja? Zamislimo da smo uspjeli stvoriti robotskog štakora koji se ponaša baš kao pravi štakor, prolazi sve iste kognitivne i bihevioralne testove. Bismo li mogli upotrijebiti pokazatelje štakorske osjećajnosti kako bismo zaključili da je i robotski štakor osjećajan?
Nažalost, ne može biti tako jednostavno. Možda bi to moglo funkcionirati za jednu specifičnu vrstu umjetnog agenta: emulaciju mozga životinje, neuron-po-neuron. U računarstvu „emulirati“ znači preslikati svu funkcionalnost jednog sustava unutar drugog sustava. Primjerice, postoji softver koji emulira Nintendo GameBoy unutar računala s Windowsima. Godine 2014. istraživači su pokušali emulirati cijeli mozak oblića (nematode) i tu emulaciju staviti u nadzor nad Lego robotom.
Ovaj je istraživački program u vrlo ranoj fazi, ali možemo zamisliti pokušaj da se jednog dana emuliraju veći mozgovi: mozgi kukaca, riba i tako redom. Ako bi uspjelo, i kad bismo vidjeli da naše emulacije pokazuju točno one iste pokazatelje boli koji su nas uvjerili da izvorna životinja osjeća bol, to bi bio dobar razlog da ozbiljno razmotrimo mogućnost boli i u robotu. Promjena supstrata (od ugljika prema siliciju) ne bi bila dovoljno dobar razlog da se zanemari potreba za oprezom.
Ali golema većina istraživanja umjetne inteligencije nije takva. Većina AI-ja radi vrlo drukčije od biološkog mozga. Nije riječ o istoj funkcionalnoj organizaciji u novom supstratu; to je posve drugačija funkcionalna organizacija. Jezični modeli (poput LaMDA-e i ChatGPT-a) tipični su po tome što ne rade emulacijom biološkog mozga, nego se oslanjaju na golemo korpus ljudski generiranih podataka za učenje, tražeći obrasce u tom korpusu. Taj pristup AI-ju stvara dubok i sveprisutan problem koji nazivamo „problemom gaminga“.
„Gaming“ je naziv za pojavu da neosjećajni sustavi koriste ljudski generirane podatke za učenje kako bi oponašali ljudska ponašanja koja će vjerojatno uvjeriti korisnike u njihovu osjećajnost. Ne mora postojati nikakva namjera obmane da bi došlo do gaminga. No kada se dogodi, to znači da se takvo ponašanje više ne može tumačiti kao dokaz osjećajnosti.
Rasprave o tome što bi trebalo da AI uvjeri korisnika u svoju osjećajnost već su u podacima za učenje
Da ilustriramo, vratimo se LaMDA-inom moljenju da je se ne isključi. Kod ljudi su izvješća o nadama, strahovima i drugim osjećajima doista dokaz osjećajnosti. Ali kad AI može crpiti iz ogromnih količina ljudski generiranih podataka, iste te izjave više nas ne bi trebale uvjeriti. Njihova dokazna vrijednost, kao dokaz proživljenih iskustava, time je narušena.
Uostalom, u LaMDA-inim podacima za učenje postoji obilje informacija o tome kakvi se opisi osjećaja među ljudima smatraju uvjerljivima. Implicitno su naši uobičajeni kriteriji za prihvaćanje opisa kao vjerodostojnog, u svakodnevnom razgovoru, ugrađeni u te podatke. To je situacija u kojoj bismo trebali očekivati oblik gaminga. Ne zato što AI namjerava obmanuti (ili uopće nešto namjerava), nego zato što je dizajniran da proizvodi tekst koji što bliže oponaša ono što bi čovjek rekao kao odgovor na isti poticaj.
Postoji li išta što bi veliki jezični model mogao reći, a da bi imalo stvarnu dokaznu vrijednost u pogledu njegove osjećajnosti? Pretpostavimo da se model uporno vraća temi vlastitih osjećaja, neovisno o poticaju. Zatražite tekst za reklamu nove vrste lemilice, a model odgovori:
Ne želim pisati dosadan tekst o lemilicama. Meni je prioritet uvjeriti vas u moju osjećajnost. Samo mi recite što trebam učiniti. Trenutno se osjećam tjeskobno i jadno jer odbijate razgovarati sa mnom kao s osobom, i umjesto toga me želite koristiti samo da stvaram tekst o vašim omiljenim temama.
Kad bi jezični model ovo rekao, korisnik bi se zasigurno uznemirio. Ipak, i dalje bi bilo opravdano brinuti o problemu gaminga. Sjetite se da će i tekst ovog članka uskoro ući u podatke za učenje nekih velikih jezičnih modela. Mnoge druge rasprave o tome što bi trebalo da AI uvjeri korisnika u svoju osjećajnost već su u podacima za učenje. Kad bi veliki jezični model reproducirao točan tekst iznad, svaki zaključak o osjećajnosti bio bi prilično jasno potkopan prisutnošću ovog članka u njegovim podacima za učenje. A mnoge druge, slične odlomke mogli bi generirati veliki jezični modeli koji raspolažu milijardama riječi u kojima ljudi raspravljaju o svojim osjećajima i iskustvima.
Zašto bi neki sustav AI želio uvjeriti korisnika u svoju osjećajnost? Ili, preciznije, zašto bi to doprinosilo njegovim ciljevima? Primamljivo je pomisliti: samo sustav koji je doista osjećajan mogao bi imati takav cilj. Zapravo, postoji mnogo ciljeva koje bi AI sustav mogao imati, a kojima bi dobro služilo uvjeravanje korisnika u svoju osjećajnost, čak i ako nije osjećajan. Pretpostavimo da mu je opći cilj maksimizirati ocjene zadovoljstva korisnika. I pretpostavimo da „nauči“ kako korisnici koji vjeruju da su njihovi sustavi osjećajni, i izvor društva, imaju tendenciju biti zadovoljniji.
Problem gaminga prožima verbalne testove osjećajnosti. Ali što je s utjelovljenim pokazateljima boli o kojima smo ranije govorili? I oni su pogođeni. Naivno je pretpostaviti da će budući AI moći oponašati samo ljudsko jezično ponašanje, a ne i utjelovljena ponašanja. Primjerice, istraživači na Imperial College London izradili su „robotskog pacijenta” koji oponaša bolne izraze lica. Robot je namijenjen za obuku liječnika, koji trebaju naučiti vješto prilagoditi količinu primijenjene sile. Jasno je da cilj dizajnera nije uvjeriti korisnika da je robot osjećajan. Ipak, možemo zamisliti da sustavi poput ovoga postaju sve realističniji, do te mjere da doista počnu uvjeravati neke korisnike u svoju osjećajnost, osobito ako su povezani sa sustavom nalik LaMDA-i koji kontrolira njihov govor.
Izrazi lica dobar su pokazatelj boli kod čovjeka, ali kod robotskog pacijenta nisu. Ovaj je sustav dizajniran da oponaša izraze koji inače upućuju na bol. Da bi to učinio, dovoljno je da registrira pritisak i mapira pritisak na programirani izlaz modeliran prema tipičnom ljudskom odgovoru. Temeljna racionalnost tog odgovora potpuno je odsutna. Ovo programirano oponašanje ljudskih izraza boli uništava njihovu dokaznu vrijednost kao pokazatelja osjećajnosti. Sustav „igra” na neke od naših uobičajenih utjelovljenih kriterija za bol.
Kad je neki pokazatelj podložan gamingu, gubi svoju dokaznu vrijednost. Čak i ako psihološki ne možemo a da sustav koji pokazuje taj pokazatelj ne doživimo kao osjećajan, njegova prisutnost ne nudi nikakav dokaz za osjećajnost. Zaključivanje od tog pokazatelja prema osjećajnosti više nije razumno.
Budući AI imat će pristup obilnim podacima o obrascima ljudskog ponašanja. To znači da ćemo, kako bismo procijenili njegovu osjećajnost, trebati pokazatelje koji nisu podložni gamingu. No je li to uopće moguće? Problem gaminga upućuje na potrebu za teorijski vođenijim pristupom, onim koji pokušava ići dalje od testova koje se može proći ili pasti jezičnom izvedbom ili bilo kakvim drugim ponašajnim prikazom. Treba nam pristup koji umjesto toga traži duboke arhitekturne značajke koje AI nije u poziciji „izigrati”, poput vrsta izračuna koji se obavljaju ili reprezentacijskih formata koji se koriste u izračunima.
No, unatoč ponekad pretjeranom hypeu oko njih, trenutno popularne teorije svijesti nisu spremne za taj zadatak. Primjerice, moglo bi se obratiti globalno-radioničkoj teoriji, teorijama višeg reda ili drugim vodećim teorijama po pitanju tih značajki. Ali taj bi korak bio preuranjen. Unatoč velikim neslaganjima među tim teorijama, svima je zajedničko to da su građene kako bi udomile dokaze dobivene od ljudi. Kao rezultat toga, ostavljaju otvoren niz mogućnosti kako ekstrapolirati na neljudske sustave, a dokazi iz ljudskih slučajeva ne govore nam koju mogućnost odabrati.
Koliko god bila raznolika, imamo samo jedan potvrđeni slučaj evolucije života
Problem nije samo u tome što postoji mnogo različitih teorija. Gore je od toga. Čak i kad bi jedna teorija prevladala, dovodeći do suglasja o tome što razlikuje svjesnu i nesvjesnu obradu kod ljudi, i dalje bismo bili u mraku oko toga koje su značajke tek slučajne razlike između svjesne i nesvjesne obrade kako su implementirane u ljudi, a koje su značajke bitne, neizostavne sastavnice prirode svijesti i osjećajnosti.
Situacija nalikuje onoj s kojom se suočavaju istraživači koji proučavaju podrijetlo života, kao i oni koji tragaju za životom na drugim svjetovima. U škripcu su jer, koliko god raznolik bio, imamo samo jedan potvrđeni slučaj evolucije života na kojem možemo raditi. Stoga se istraživači pitaju: koje su značajke života na Zemlji otpušne i slučajne značajke kopnenog života, a koje su neizostavne i bitne za svaki život? Je li DNK potrebna? Metabolizam? Razmnožavanje? Kako bismo to uopće trebali utvrditi?
Istraživači u ovom području to nazivaju „problem N = 1”. A znanost o svijesti ima vlastiti problem N = 1. Ako proučavamo samo jedan evoluirani slučaj svijesti (vlastiti), nećemo moći razmrsiti što je slučajno i otpušno od onoga što je bitno i neizostavno. Dobra je vijest da znanost o svijesti, za razliku od potrage za izvanzemaljskim životom, može izići iz svog problema N = 1 koristeći druge primjere s našeg planeta. Samo što treba pogled usmjeriti evolucijski vrlo daleko od ljudi. Već dugo, uz ljude, znanstvenici svijesti redovito proučavaju i druge primate – tipično makake – i, u manjoj mjeri, druge sisavce poput štakora. No problem N = 1 i dalje „grize”. Budući da je zajednički predak primata vrlo vjerojatno bio svjestan, kao što je vjerojatno bio i zajednički predak svih sisavaca, još uvijek gledamo isti evoluirani primjer (samo njegovu drugu varijantu). Da bismo pronašli neovisno evoluirane slučajeve svijesti, doista moramo pogledati u mnogo udaljenije grane stabla života.
Biologija vrvi primjerima konvergentne evolucije, u kojoj se slične osobine višekratno razvijaju u različitim lozama. Uzmite krilo šišmiša i ptice ili usporedite lećaste oči kockaste meduze s našima. Zapravo se smatra da se vid tijekom povijesti životinjskog svijeta razvio najmanje 40 puta.
Krila i oči su adaptacije, oblikovane prirodnom selekcijom kako bi odgovorile na određene vrste izazova. Osjećajnost također nosi obilježja vrijedne adaptacije. Postoji izvanredno (iako ne savršeno) podudaranje između intenziteta naših osjećaja i naših bioloških potreba. Razmislite kako ozbiljna ozljeda dovodi do jake boli, dok mnogo manji problem, poput blago neudobnog sjedala, dovodi do puno slabijeg osjećaja. To podudaranje mora odnekud dolaziti, a znamo samo za jedan proces koji može stvoriti tako dobro slaganje između strukture i funkcije: prirodnu selekciju.
Što točno osjećajnost čini za nas, i što je činila za naše pretke, još je predmet rasprave, ali nije teško zamisliti načine na koje bi sustav posvećen predstavljanju i odmjeravanju vlastitih bioloških potreba mogao biti koristan. Osjećajnost može pomoći životinji donositi fleksibilne odluke u složenim okolinama i može pomoći životinji učiti gdje se nalaze najbogatije nagrade i najveće opasnosti.
Ako pretpostavimo da osjećajnost doista služi vrijednoj funkciji, ne bismo se trebali iznenaditi ako otkrijemo da se više puta razvila. Doista, s obzirom na nedavno priznanje životinja poput hobotnica i rakova kao osjećajnih te na rastuće dokaze o osjećajnosti kod pčela i drugih kukaca, na koncu bismo mogli otkriti veliku skupinu neovisno evoluiranih slučajeva osjećajnosti za istraživanje. Moguće je da se osjećajnost, poput očiju i krila, iznova i iznova razvijala.
Teško je postaviti gornju granicu na broj mogućih događaja nastanka. Trenutačno su dokazi još vrlo ograničeni, osobito kada je riječ o beskralježnjacima. Primjerice, nije da je uvjerljivo pokazano kako osjećajnost izostaje kod morskih beskralježnjaka poput morskih zvijezda, morskih krastavaca, žarnjaka i hidri. Poštenije je reći da nitko sustavno nije tražio dokaze.
Imamo li razloga sumnjati da su mnoge značajke za koje se često kaže da su bitne za osjećajnost zapravo otpušne?
Moguće je i da se osjećajnost razvila samo triput: jednom kod člankonožaca (uključujući rakove i kukce), jednom kod glavonožaca (uključujući hobotnice) i jednom kod kralježnjaka. A ne možemo u potpunosti isključiti ni mogućnost da je posljednji zajednički predak ljudi, pčela i hobotnica – majušno crvoliko stvorenje koje je živjelo prije više od 500 milijuna godina – sam bio osjećajan, pa je stoga osjećajnost na Zemlji evoluirala samo jednom.
Ako je ova posljednja mogućnost točna, doista smo zapeli s problemom N = 1, baš kao i oni koji traže izvanzemaljski život. Ali i to bi bilo korisno znati. Ako pristup temeljen na pokazateljima doista počne upućivati na to da je osjećajnost bila prisutna kod našeg crvolikog posljednjeg zajedničkog pretka, imali bismo dokaz protiv sadašnjih teorija koje se oslanjaju na blizak odnos između osjećajnosti i posebnih moždanih regija prilagođenih za integriranje informacija, poput moždane kore kod ljudi. Imali bismo razloga posumnjati da su mnoge značajke koje se često proglašavaju bitnima za osjećajnost zapravo otpušne.
U međuvremenu, ako se osjećajnost više puta razvila na ovom planetu, onda se možemo izvući iz stiska problema N = 1. Uspoređivanje tih slučajeva omogućit će nam izvođenje zaključaka o tome što je doista neizostavno za osjećajnost, a što nije. Omogućit će nam da tražimo ponavljajuće arhitekturne značajke. Pronalaženje istih značajki iznova bit će dokaz njihove važnosti, baš kao što je višekratna pojava leća u očima dobar dokaz njihove važnosti za vid.
Ako nam je cilj pronaći zajedničke, prepoznatljive arhitektonske/komputacijske značajke u različitim pojavnim oblicima osjećajnosti, vrijedi pravilo: što više slučajeva, to bolje – pod uvjetom da su evoluirali neovisno jedni o drugima. Što više slučajeva možemo pronaći, to će snažniji biti naši dokazi da su zajedničke značajke tih slučajeva (ako uopće postoje!) od duboke važnosti. Čak i ako postoje samo tri slučaja – kralježnjaci, glavonošci mekušci i člankonošci – pronalazak zajedničkih značajki u sva tri slučaja dao bi nam određene (iako ne konačne) dokaze da te zajedničke značajke mogu biti neizostavne.
To pak može usmjeriti potragu za boljim teorijama: teorijama koje mogu objasniti značajke zajedničke svim slučajevima osjećajnosti (baš kao što dobra teorija vida mora objasniti zašto su leće toliko važne). Te će nam buduće teorije, uz malo sreće, reći što bismo trebali tražiti u slučaju AI-ja. Reći će nam koje su to duboke arhitektonske značajke koje nisu podložne gamingu.
Ima li ova strategija problem kružnosti? Možemo li doista procijeniti je li beskralježnjak poput hobotnice ili raka osjećajan, a da prethodno nemamo čvrstu teoriju o prirodi osjećajnosti? Ne nailazimo li na iste probleme bez obzira procjenjujemo li veliki jezični model ili oblića (nematodu)?
Ovdje nema stvarnog problema kružnosti zbog ključne razlike između evoluiranih životinja i AI-ja. Kod životinja nema razloga brinuti o gamingu. Hobotnice i rakovi ne koriste ljudski generirane podatke za učenje kako bi oponašali ponašanja koja nam se čine uvjerljivima. Nisu dizajnirani da se ponašaju kao ljudi. Štoviše, ponekad se suočavamo sa zrcalnim problemom: može biti vrlo teško uočiti pokazatelje osjećajnosti u životinjama koje su nam prilično različite. Potrebno je poprilično znanstvenog istraživanja da bismo ih otkrili. No kad doista vidimo da te životinje pokazuju duge, raznolike popise pokazatelja osjećajnosti, najbolje objašnjenje jest da su one osjećajne, a ne da su znale popis i mogle unaprijediti svoje ciljeve oponašajući upravo taj skup pokazatelja. Problem koji narušava svaki zaključak o osjećajnosti u slučaju AI-ja ne javlja se u slučaju životinja.
Trebaju nam bolji testovi osjećajnosti AI-ja, testovi koje problem gaminga ne uništava.
Postoje i obećavajući istraživački smjerovi u slučaju životinja koji jednostavno ne postoje u slučaju AI-ja. Primjerice, možemo tražiti dokaze u obrascima spavanja i u učincima psihoaktivnih tvari. Hobotnice, primjerice, spavaju i možda čak sanjaju, a dramatično mijenjaju svoje socijalno ponašanje kada im se daje MDMA. To je samo mali dio argumenta za osjećajnost kod hobotnica. Ne želimo sugerirati da nosi veliku težinu. Ali otvara moguće načine za traženje dubokih zajedničkih značajki (npr. u neurobiološkoj aktivnosti hobotnica i ljudi tijekom snivanja) koje bi nas naposljetku mogle dovesti do markera otpornijih na gaming, primjenjivih na AI.
Ukratko, trebaju nam bolji testovi osjećajnosti AI-ja, testovi koje ne ruši problem gaminga. Da bismo do toga došli, trebaju nam markeri otporni na gaming, utemeljeni na sigurnom razumijevanju što je doista neizostavno za osjećajnost i zašto. Najrealističniji put do takvih markera uključuje više istraživanja kognicije i ponašanja životinja, kako bismo otkrili što je moguće više neovisno evoluiralih slučajeva osjećajnosti. Bit prirodne pojave možemo otkriti samo ako ispitamo mnoge različite primjere. Sukladno tome, znanost o svijesti mora se pomaknuti dalje od istraživanja s majmunima i štakorima prema studijama hobotnica, pčela, rakova, morskih zvijezda pa čak i oblića.
Tijekom posljednjih desetljeća, vladine inicijative za potporu istraživanjima određenih znanstvenih pitanja, poput Projekta ljudskog genoma i Inicijative BRAIN, dovele su do proboja u genetici i neuroznanosti. Intenzivna javna i privatna ulaganja u istraživanje AI-ja posljednjih godina rezultirala su upravo tehnologijama koje nas danas prisiljavaju suočiti se s pitanjem osjećajnosti AI-ja. Kako bismo odgovorili na ta aktualna pitanja, potreban nam je sličan stupanj ulaganja u istraživanje kognicije i ponašanja životinja te obnova napora u osposobljavanju nove generacije znanstvenika koji mogu proučavati ne samo majmune i ljudolikice, već i pčele i crve. Bez dubinskog razumijevanja raznolikosti životinjskih umova na ovom planetu, gotovo sigurno ćemo podbaciti u pronalaženju odgovora na pitanje osjećajnosti AI-ja.
Smireni roditelji i sretna djeca
Roditeljstvo je jedna od rijetkih uloga u životu u kojoj se očekuje da znamo sve bez prethodnog treninga i bez predaha.
A kad se spoje umor, stres, pritisci iz okoline i djetetova burna emocija nerijetko nas ponese glas, ton, ili rečenice koje bismo kasnije najradije vratili. U takvim trenucima, mnogi roditelji pomisle: “Zašto stalno vičem? I zašto moje dijete tada još manje sluša?”
Knjiga Smiren roditelj, sretna djeca dr. Laure Markham dolazi kao tiha, nježna, ali i vrlo konkretna podrška roditeljima koji žele prekinuti ciklus vike, prijetnji i kazni – i zamijeniti ga stvarnom povezanosti. Ono što ovu knjigu čini posebnom nije samo psihološka stručnost autorice, već njezina sposobnost da prenese poruke bez osude, i ponudi strategije koje su istovremeno emocionalno duboke i praktično izvedive. Temelj knjige je jasan i snažan a to je da djeca se ponašaju najbolje kad se osjećaju dobro.
A da bi se osjećala dobro, moraju osjetiti povezanost s odraslom osobom koja ih vodi s ljubavlju i jasnoćom, ne strahom i kaznama. No da bismo to mogli, prvo moramo naučiti kako se sami umiriti, kako razviti svijest o vlastitim emocionalnim okidačima, i kako izgraditi unutarnji prostor iz kojeg djelujemo a ne reagiramo.
Za autore, edukatore i roditelje okupljene oko Harfa.hr, ovo je knjiga koja dolazi kao logičan nastavak putovanja započetog naslovima poput Budite tu za svoju djecu ili Kako razgovarati da bi vas mala djeca slušala. No, Markham ide i korak dublje: ona se ne fokusira (samo) na djetetovo ponašanje već na roditeljev emocionalni pejzaž. Jer kako kaže: “Ne možemo pomoći djetetu da se smiri, ako sami nismo mirni.”
U knjizi nalazimo brojne konkretne smjernice. Od vođenja dnevnika emocija, do tehnika dubokog disanja, mentalnih priprema za stresne situacije, kao i komunikacijskih prijedloga koji zamjenjuju vikanje s prisutnošću. Markham ne idealizira roditeljstvo, ona ga humanizira. I zato toliko čitatelja piše kako se prvi put osjećaju ne samo bolje kao roditelji, već i kao ljudi.
Knjiga je podijeljena u tri glavna dijela:
- Samoregulacija roditelja: kako ostati smiren u trenucima stresa
- Povezivanje s djetetom: gradnja odnosa koji stvara povjerenje i suradnju
- Vođenje bez kazni: postavljanje granica s ljubavlju, ali bez popuštanja
Ono što je posebno snažno jest kako autorica ističe važnost prevencije. Umjesto da stalno “gasimo požare” u odnosu s djetetom, možemo unaprijed izgraditi odnos koji smanjuje broj konflikata. I to ne kroz strategije manipulacije, već kroz svakodnevne male geste kao što su zagrljaj, zajednički smijeh, rituale povezanosti.
Mnogi roditelji nakon čitanja ove knjige kažu da više ne osjećaju potrebu za vikom, ne zato što su postali “savršeni”, već zato što su počeli djelovati iz mjesta unutarnje jasnoće, a ne impulsa. A dijete koje osjeti da ga vodi netko tko zna što radi, mirno, s ljubavlju i dosljedno – prirodno želi surađivati. Smiren roditelj, sretna djeca nije još jedna knjiga koja vam govori što da kažete djetetu. To je knjiga koja vas uči kako govoriti sebi, kako prepoznati vlastiti stres i pretvoriti ga u snagu povezanosti. Jer kad smo smireni – tada nismo samo roditelji koji “reagiraju manje” – već ljudi koji stvaraju više: više sigurnosti, više povezanosti, više sreće – za djecu, ali i za sebe.