Djeca su nam postala nesamostalna, a motorička im je inteligencija sve manja

Djeca su nam postala nesamostalna, a motorička im je inteligencija sve manja

 

Djeca su nam postala nesamostalna, njihove manipulativne sposobnosti, osim na tastaturi, su upitne, motorička inteligencija je sve manja, nemaju snage ni koordinacije, zdravstveno su sve osjetljiviji. Jedino je rješenje povratak u prirodu, kako to čine svakim vikendom u šumskom vrtiću na Antenalu kraj istarskog Novigrada, piše Vesna Kapeloto na portalu mamatataja.hr.


Pružite djeci sigurnost tako da ih naučite da sami brinu o svojoj sigurnosti, rekao je Korado Korlević, edukator i voditelj Znanstveno edukacijskog centra Višnjan, ispričavši priču o vrtiću u šumi na Antenalu u Istri. Šumski vrtići u zapadnoj Europi, Kanadi, Novom Zelandu uvelike funkcioniraju, a u Hrvatskoj je to tek edukacijski projekt entuzijasta, i čini se da će zasad tako i ostati.


Ovo nije priča o tome kako stvoriti nekoliko vrsnih znanstvenika najvećeg svjetskog ranga, ovo je priča kako baš svakom djetetu omogućiti da se razvije u fizički zdravog, dobrog čovjeka koji će znati brinuti o sebi i o dugima, koji će znati nositi se s opasnostima i osigurati si sigurnu budućnost. Takve sposobnosti najlakše je razviti boravkom u prirodi, hrvanjem sa svim nedaćama i ljepotama koja priroda donosi. Upravo na taj način zamišljen je šumski vrtić Cuvete, kojeg podupiru roditelji i odgajatelji entuzijasti, uz pomoć višnjanskog Znanstvenog edukacijskog centra, a održava se svake subote na Antenalu, močvarnom području kraj Novigrada. Mogu mu pristupiti sva djeca i roditelji koji to žele, bez ikakve obaveze redovitog dolaženja. Riječ je o vrtiću ekološko-znanstvenog tipa u kojem se djeca podučavaju da vole prirodu i da je razumiju.


Današnjim načinom života i uvjetima u kojima živimo i odgajamo djecu, rekao je Korado Korlević okupljenim roditeljima i odgajateljima u porečkoj Gradskoj knjižnici, djeca su nam postala nesamostalna, njihove manipulativne sposobnosti, osim na tastaturi, su upitne, motorička inteligencija im je sve manja, nemaju snage ni koordinacije, zdravstveno su sve osjetljiviji. A te promjene u njihovim sposobnostima posljedica su prevelike roditeljske kontrole, prevelike zaštite u obitelji, školi i zajednici, utjecaju sjedenja pred televizorima i računalima.


– Pitate se vjerojatno zašto bi netko radio vrtić u šumi, a ne u nekom lijepom ugodnom prostoru. Kad pogledate prošlost, ljudi su tri milijuna godina bili u šumi, a zadnjih trideset godina u zatvorenom prostoru. Djeci je uvijek bilo mjesto vani. Sad smo mi izmislili da je sve dosad bio evolucijski promašaj i da djecu trebamo čuvati ko bubreg u loju. No tih trideset godina je pokazalo da smo zaribali, i to jako. Primijetili su to ljudi koji se bave djecom – pedijatri, pedagozi, odgajatelji, i sami roditelji. Danas devetogodišnjaci ne mogu skočiti na kamen visine stolice nego to čine u etapama, najprije se polegnu na trbuh pa legnu pa se okrenu i onda stanu na njega!, rekao je Korlević i nastavio.


– Mi djeci ostavljamo planet, a u isto se vrijeme od prirode otuđujemo i ne doživljavamo je kao mjesto sigurnosti. Onaj koji u prirodi boravi znat će je cijeniti, oni drugi koji je gledaju s kauča smatrat će je mjestom gdje bode, grize, znojiš se, nema vode. No naći ćemo se u nezamislivim problemima ako nam se dogodi da je kauč centar svemira. Već sada znamo da će u muškoj populaciji vaše djece 30 posto njih biti neplodno, 30 posto će ih biti neženjivo jer će biti toliki luzeri u životu da neće moći naći ni jednu ženu koja bi ih mogla prihvatiti za partnera i s njima imati djecu. Svijet koji nam dolazi bit će grozan, a to znamo na osnovu sadašnjih iskustava iz tehnoloških sredina poput Singapura, Kalifornije, gdje su žene daleko superiornije i 70 posto djevojaka je s fakultetom. Oni dečki koji su odlučili da je pivo i navijanje za neki klub njihov način života, bit će neženjivi. Prema zakonu prirode, uvijek se traži dobar genetski materijal, plijenio je pažnju svojim izlaganjem Korlević.


Već sada su kod djece itekako primjetni problemi s penjanjem, trčanjem, skakanjem, jer se prsti, ruke, noge, mišići, odnosno mozak i živci malo koriste i stimuliraju. Prva godina, istaknuo je, djetetu koristi da uspostavi imunološki sustav, da napravi “biblioteku” antitijela koja će znati prepoznati opasne proteine i na njih reagirati.


Cijeli članak pročitajte ovdje.



Sve teorije padaju u vodu kada se nađemo oči u oči s rasplakanim djetetom ili upoznajte mudrost odgoja

Sve teorije padaju u vodu kada se nađemo oči u oči s rasplakanim djetetom ili upoznajte mudrost odgoja

Još 2011. godine objavili smo prvu knjigu sada već popularne hrvatske autorice Ane Bučević Safari duha – knjiga o mudrosti odgoja...


Djeca se moraju vratiti radu rukama

Djeca se moraju vratiti radu rukama

"Ruka je fini i u svojoj strukturi komplicirani organ koji omogućuje inteligenciji ne samo da se manifestira, već i da uđe u posebne odn...


NOVA praktična edukacija dr. Rajovića u ZAGREBU: Funkcionalno razmišljanje i znanje kao prioritet 21. stoljeća

NOVA praktična edukacija dr. Rajovića u ZAGREBU: Funkcionalno razmišljanje i znanje kao prioritet 21. stoljeća

Pridružite nam se u studenome i prosincu na edukaciji dr. Ranka Rajovića u Zagrebu! Edukacija je namijenjena roditeljima, odgojiteljima, učit...


REBEKA BULAT: Još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o važnosti razvojne podrške

REBEKA BULAT: Još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o važnosti razvojne podrške

Na Listi dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje objavljenih u 2014. godini, što je izdaje Hrvatsko knjižničarsko društvo, u kateg...


Postoji li razlika između kažnjavanja i discipliniranja

Postoji li razlika između kažnjavanja i discipliniranja

Vrlo često, kad se spomene nekažnjavanje djece, u javnosti se stječe dojam da izostankom kažnjavanja odgajamo djecu koja ne poznaju granice, ...


Poremećaj pažnje i hiperaktivnost

Poremećaj pažnje i hiperaktivnost

Davne 1845. godine, u Njemačkoj je dr. Heinrich Hoffman, u svojoj knjizi «Priča o nemirnom Filipu», pišući pjesme za svog trogod...