Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece

Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece

 

Danas je većina zapadnjačke djece jedna razmažena gomila. Roditelji im pišu domaću zadaću, traže bolje ocjene od učitelja i oslobađaju ih kućnih poslova. Hrana im je skuhana, odjeća oprana i soba počišćena.
Taj stil helikopterskog roditeljstva ima posljedice, ističe Simon Sinek u svom govoru o temi milenijalaca na radnome mjestu. Jer danas su se menadžeri i starije kolege našli u nezavidnoj poziciji gdje moraju mlade ljude opskrbiti vještinama koje su trebali ponijeti od kuće i škole.

 

Bivši dekan brucoša na Stanfordu Julie Lythcott-Haims se slaže: „Opterećujući djecu visokim očekivanjima, a upravljajući njihovim životima na svakoj mikrorazini, roditelji uopće ne pomažu.“

Lenore Skenazy, autorica knjige Free-Range Kids, misli slično. U svom prikladno naslovljenom članku Krha generacija, Skenazy postavlja važno pitanje: „Kako smo došli do toga da smatramo da se cijela generacija djece nije u stanju nositi sa osnovnim izazovima odrastanja?“

 

 

Što škole u Japanu čine drugačije?

Japanska djeca od malih se nogu uče biti samostalna i voditi brigu o sebi. Iako u teoriji to može zvučati kao dresura za bebe, trebate samo pogledati video u nastavku kako biste vidjeli koliko su iskreno sretna ta djeca i ponosna na svoj trud.

 


 

Školski odmor u Japanu više je od ručka

U Japanu se vrijeme školskog odmora smatra vremenom za edukaciju, poput matematike i čitanja. Djeca završavaju jutarnju nastavu zahvaljujući učitelju što ih je podučavao. Zatim je vrijeme za pripremu za ručak.

Postavljaju stol, stavljaju pregače i vode brigu o tome da su svi oprali ruke, a potom odlaze u kuhinju i zahvale kuharima što su im pripremili ukusno jelo. Jednostavno jelo od ribe, krumpir-pirea, juhe od povrća, mlijeka i kruha vrlo je dobro prihvaćeno u sve djece. Sva djeca dođu na red da poslužuju hranu, a nakon jela zajedno pospremaju. To je njihov način života i svi su vrlo sretni što imaju svoju ulogu.

 


Japanski učenici čiste učionicu kako bi se naučili životnim vještinama

U Japanu učenici sami čiste školu. Dnevna praksa o-soji (generalnog čišćenja) uči ih da poštuju svoje okružje. Morate ih vidjeti u akciji kako biste vidjeli da to nije obveza, nego djeca očito uživaju u tome.

„Jednostavno je bolje da sami počistimo za sobom jer je to naš prostor“, kaže jedna drugašica u osnovnoj školi Azabu. Njezina učiteljica Kyoko Takishima se slaže: „Sve im to pomaže izgraditi samopoštovanje i stoga je to praksa koju njegujemo.“

 


 

Neovisna japanska djeca

Učenje ne počinje niti završava u učionici. Japanska kultura stavlja naglasak na neovisnost i oslanjanja na svoje sposobnosti od iznimno rane dobi.

Sedmogodišnja Noe Ando se kupa, šamponira kosu, pere zube i sve bez potrebe za nadzorom odrasle osobe. Pakira torbu, odijeva se i odlazi u školu do koje je potrebno pješačiti i voziti se vlakom. I sve to čini sama. Majka Noe Ando ima povjerenja u sposobnost svoje kćeri da sama putuje.

 


 

Što možemo naučiti iz ove vrste roditeljstva?

Većina zapadnih roditelja zanijemit će na ideju da puste djecu samu u javni prijevoz, posebno tako malu. No važno je napomenuti koliko lako je maloj Noe Ando upravljati svojim putovanjem u školu.

Djeca su pametnija i sposobnija nego što smo im spremni priznati, ali kako kaže Skenazy, kombinacija loše politike i paranoičnog roditeljstva čini djecu previše zaštićenima da bi uspjela. Moramo im dati prostora za rast.

Dodjeljivanje poslova djeci jedan je od mnogih načina na koji možemo osigurati njihov razvoj u kompetentne odrasle osobe. Također ih moramo naučiti da preuzmu odgovornost za sebe, što znači pustiti ih da sami pišu domaću zadaću i snose posljedice ako zaborave predati rad na vrijeme.

Ove životne lekcije dobro će im doći na radnome mjestu. Ne samo da će se osjećati uvjereno u svoju sposobnost da uspiju nego i neće morati prebaciti nepotreban teret na ljude koji ih zapošljavaju.

„Ako budemo odgajali djecu koja su nesposobna da se samostalno suoče bilo s čim uključujući rizik, neuspjeh, povrijeđene osjećaje, naše društvo, pa i naša ekonomija bit će ugroženi,“ rekla je Lenore Skenazy.

 

Preuzeto sa skolskiportal.hr

Više pročitajte u knjizi: ŠKOLE SE BUDE
Čemu nas japanske škole mogu naučiti o odgoju kompetentne djece

Kako jačati dječje samopouzdanje?

Kako jačati dječje samopouzdanje?

Često im govorite da ih volite onakvu kakva jesu. Dajte im do znanja da su posebni na svoj način. Pokažite im da ih volite kro...


Kako školske praznike djeci učiniti zanimljivima?

Kako školske praznike djeci učiniti zanimljivima?

Završila je školska godina i, naravno, javlja se pitanje kako dijete zabaviti tijekom praznika. Sati igre na otvorenom uvijek su re...


U Danskoj je učenje empatije dio obaveznog školskog programa. Gdje smo mi?

U Danskoj je učenje empatije dio obaveznog školskog programa. Gdje smo mi?

Bez empatije nema zdravih i ispunjenih odnosa, veza i društvenog života. Onaj tko se ne može staviti u tuđe cipele ili ne osjeća emoci...


Sretna djeca uspješnija su u školi. Što možete učiniti za svoje dijete?

Sretna djeca uspješnija su u školi. Što možete učiniti za svoje dijete?

Autor i klinički psiholog Kay Redfield Jamison piše: „Djeci trebaju sloboda i vrijeme za igru.“ Igra nije luksuz. Igr...


Učenje kroz priču

Učenje kroz priču

Priče imaju ključnu ulogu u razvoju djeteta. Knjige koje djeca čitaju i likovi koje upoznaju mogu postati poput prijatelja. Važno je da djeca...


SVAKO JE DIJETE DAROVITO, a na nama je da prepoznamo tu darovitost

SVAKO JE DIJETE DAROVITO, a na nama je da prepoznamo tu darovitost

Knjiga Svako je dijete darovito donosi dokaze zašto je nužna radikalna promjena u shvaćanju odgoja i školovanja. Naš zas...